Libar

Diplomski rad

Predavanje, seminar, kolokvij, ispit, zimski i ljetni ispitni rok… tako mi život izgleda već 5 godina ili akademskim rječnikom – 10 semestara. Na kraju svega toga dolazi tzv. kruna studiranja – diploma. No, prije nego dobijemo u ruke taj komad papira koji nam može uvelike odrediti daljnju sudbinu, potrebno je napisati i obraniti diplomski rad.

Upravo je diplomski rad ono čime se ja bavim zadnja tri mjeseca, nekad više, nekad manje. Svrha diplomskog rada je dokazati akademsku „zrelost“ kroz sposobnost sastavljanja pisanog rada u kojem ćemo dati prikaz određenih informacija i vlastiti osvrt na problematiku u području ili dijelu područja u kojem ćemo magistrirati. Ja sam odlučila da moj diplomski rad obuhvaća oba područja koja studiram, i povijest i pedagogiju. Koliko je naporno samo pisanje diplomskog rada? Meni osobno ne i previše. Dobro sam si organizirala vrijeme i imala i više nego susretljivu mentoricu. Mislim da sam proces pisanja diplomskog rada najviše ovisi o mentoru kojeg izaberemo jer je mentor u konačnici onaj koji stavlja „točku na i“ i može, ako želi, cijeli proces zakomplicirati do krajnjih granica. Osim mentora, bitan je afinitet prema temi te odabir teme za koju postoji adekvatna literatura i ako imate istraživački dio (kao u mojem slučaju) da ciljate na neku skupinu koja će biti voljna sudjelovati u istraživanju (u mom slučaju – nastavnici povijesti). Kada ste napisali cijeli rad i mentor ga je odobrio, potrebno je i prijaviti obranu diplomskog. Tete u referadi tada postavljaju vječno pitanje: „Jeste li upisali sve u indeks?“, a nakon potvrdnog odgovora slijedi podpitanje sa sumnjičavim pogledom „Jeste sigurni?“. Nakon toga, preostaje samo pripremiti usmeno izlaganje za obranu i obavijestiti rodbinu i prijatelje, što je možda i najnaporniji dio.

Šaljem svima poruku na WhatsApp s datumom i satom obrane, uz obaveznu napomenu da ne moraju dolaziti, ali eto javljam da ne bi bilo kasnije „ajme kako nam nisi javila“. Rodbina mahom odgovara „dite moje pametno“, i želi „svu sriću ovog svita“. Međutim, problemi nastaju s prijateljima. Svi žele doći i napraviti sliku za Instagram, a ja sam im naravno neizmjerno zahvalna na promociji mog diplomiranja na društvenim mrežama. Jedan ne zna hoće li dolaziti jer radi taj dan nekoliko sati nakon obrane, a došao bi, ali još ne zna kako će mu se namjestiti planeti taj dan pa će javiti. Drugi obavezno dolazi i inzistira da želi slušati obranu, unatoč epidemiološkim mjerama zbog kojih u prostoriji obrane smije samo biti diplomant i komisija. Treća ne živi u Splitu i ne zna hoće li joj biti zgodno dolaziti, a poznavajući je, znat će je li joj zgodno večer prije. Četvrta dolazi i inzistira na poklonu pri čemu stalno zove s pitanjima: „Je li ti draže ovo ili ono?“. Peta je oduševljena šta je došao taj dan, ali će me vjerojatno to jutro pitati: „Jesmo ono danas na tvom faksu?“. Uglavnom, nemojte misliti da im išta zamjeram, slatke su sve to brige, dok one prave brige vjerojatno dolaze s danom početka traženja posla u struci.

No, bilo kako bilo, ostaje činjenica da sam unatoč tipičnim studentskim problemima i stresovima koje svaki student prolazi, pet godina studirala ono što istinski volim i da me je iskustvo studiranja unaprijedilo kako na profesionalnom tako i na osobnom planu.

„Diplomiranje je samo koncept. U stvarnom životu svaki dan diplomirate. Diplomiranje je proces koji traje do zadnjeg dana vašeg života. Ako to shvatite, napravit ćete razliku.“

Arie Pencovici

Nikolina Jakšić

1 komentar

  • Vrlo lijepo, pohvaljujem! Nadam se da će i u budućnosti biti još ovakvih radova od tebe Nikolina!

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.