Libar

Hrvati o košarci nemaju pojma

Nikada, iskreno, nisam lakše pisao kolumnu. Ne iz razloga jer mi je drago pisati ovo što ću napisati, nego iz razloga što je ishod splitskog kvalifikacijskog turnira za odlazak na Olimpijske igre bio jasan i prije samog početka. OK, možda se nije znalo tko će ga osvojiti, ali bilo je potpuno jasno da ga Hrvatska neće osvojiti. Na taj sam scenarij ja, ali i svi ostali koji prate košarku, bio spreman od samog izvlačenja.
Uostalom, ne mora se biti posebno pametan da se zna da će hrvatska košarkaška reprezentacija podbaciti. Oni od 1996. naovamo uvijek podbace kada je najbitnije. Pa mi na medalju čekamo od 1995., a gledajući kadar, vodstvo saveza, trenere, rad i sve drugo, dojam je da ćemo je čekati još jako dugo. Današnju kolumnu uopće neću dužiti, želim da se neke stvari jasno izgovore.
Mi nemamo pojma. Imamo igrače s greškom. Igrače kojima je obrana nepoznat pojam. Imamo igrače koji nisu savladali osnovne elemente košarkaške igre, a na terenu i u izjavama se ponašaju toliko bahato da bi čovjek rekao da su u najmanju ruku vlasnici tri NBA prstena, a s reprezentacijom imaju nekoliko kolajni.
Mi živimo i umiremo od šuta jednog ili dvojice igrača koji s loptom u rukama mogu samo pucati na koš. Kreirati nešto ne mogu ni protiv kadetskih momčadi. A i takvi su na ovom turniru bolje razigravali od naših razigravača. Ali, znate što. Nama igrači uopće nisu problem. Oni su takvi kakvi jesu sa svojim vrlinama i manama. Ali, tko je stvorio takve igrače?
Treneri. I to oni koje je gurao HKS. Stari HKS predvođen Dankom Radićem, bio je na redovnoj bazi napadan od strane legendi hrvatske košarke, predvođenih Stojanom Vrankovićem i Dinom Rađom. Opravdano, može se reći. Loše se radilo, sudački lobi bio je jači nego ikada, izostajali su rezultati na svim razinama.
I onda su legende došle na vlast u Savezu i hrvatska je košarka gora nego ikad. Katastrofalne kadrovske odluke, lutanja s idejama i njihovom provedbom, godine izgubljene i bačene u prazno. To je sukus dosadašnjeg rada Vrankovića i Rađe. A kada ih slušate, kriv je uvijek netko drugi. Rađa je, recimo, i ovog puta ljut na trenera. Sada je kriv Mršić koji nije htio slušati sugestije. A tko je Mršića postavio za izbornika? Ima sugestija? Pa spustite se, gospodo, na klupu i vodite momčad.
Uglavnom, žali Bože internetskog prostora koji se troši na hrvatsku košarku i njene čelnike. Pozvao bih gospodu da odstupe, ali jasno je da oni to neće napraviti. Oni uopće ne vide svoju krivicu u svemu i nastavit će jahati i dalje i polako gasiti ovaj sport u Lijepoj našoj.
Ali, to neće spriječiti masu onih koji košarku i dalje vole da im kažu da nemaju pojma. Mi Hrvati o košarci, očito, nemamo pojma. Jer kako drugačije objasniti konstantne neuspjehe u klupskoj i reprezentativnoj košarci. Rješenje? Imam, ali kome da ga kažem?

Luka Poropat

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.