Libar

Kapetan Hrvatske traži svoju 12. medalju s velikih natjecanja, a podvig sa svjetskih prvenstava teško će itko nadmašiti

Hrvatska će na Olimpijskim igrama u Tokiju biti zastupljena u samo jednom momčadskom sportu. Upravo zbog te činjenice i imamo najmanje sportaša na jednim Igrama još od prvih u Barceloni, ali kao što smo već pisali u danima prije, kandidata za medalju ne manjka. A taj jedini momčadski sport, vaterpolo, u prošlosti nam je donosio puno veselja, a isto bi se moglo dogoditi i u prijestolnici Japana.
Kada govorimo o momčadskim sportovima, uvijek je teško izdvojiti pojedinca jer stara je uzrečica da rezultat donosi cijela momčad, ali nismo željeli da nam predstavljanje vaterpolista bude suhoparno pa smo odlučili izdvojiti jednoga među njima. Izbor je pao na kapetana momčadi Andru Bušlju, čovjeka koji je po mnogočemu drugačiji od ostalih.
Postoje sportaši koji su u svojim karijerama osvojili sve i kada govorimo o njima, jasno je da pričamo o apsolutnim legendama. Jedan od njih je i Andro Bušlje. Igrajući u karijeri za Jug, Posillipo, Olympiacos, Pro Recco i Mladost stasiti je Dubrovčanin čak 13 puta bio prvak zemlje u kojoj je igrao, tome je pridodao devet osvojenih kupova, jednu regionalnu ligu i dvije titule Lige prvaka s dva različita kluba, dok je još četiri puta gubio finale najjačeg europskog klupskog natjecanja. No, nije klupska karijera ono zbog čega smo odabrali upravo Bušlju.
Bušlje je, naime, kapetan hrvatske reprezentacije od 2017. godine, još od naprasnog povlačenja Sandra Sukna u mirovinu zbog zdravstvenih tegoba, a niz medalja koji je osvojio s Hrvatskom reprezentacijom jednostavno je nevjerojatan. U 14 godina koliko je dio izabrane vrste, s Barakudama se s najvećih natjecanja vratio s 11 odličja, osvojivši, baš kao i u klupskom vaterpolu, apsolutno sve. I tu sada govorimo o tri zaista najvažnija natjecanja – Europskom i Svjetskom prvenstvu te Olimpijskim igrama jer kada bismo tome dodali Svjetske lige, Svjetski kup i Mediteranske igre zbroj medalja penje se preko 20.
A sve je počelo u Melbourneu 2007. godine kada je Hrvatska došla do svog prvog zlata na najvećim natjecanjima. Bušlje je već tada bio važan član reprezentacije i sa samo 21 godinom stigao je do naslova svjetskog prvaka. I od onda, vjerovali ili ne, nije prošlo niti jedno Svjetsko vaterpolsko prvenstvo s kojeg se Bušlje nije vratio s kolajnom oko vrata.
Drugo zlato osvojio je 2017. u Budimpešti kada je naša reprezentacija u finalu svladala Mađare, baš kao i u Melbourneu, srebrom se okitio u Kazanu 2015., a svemu nabrojanom dodajmo i četiri brončane medalje koje zajedno čine nevjerojatnih sedam medalja sa svjetskih prvenstava. Bušlje je tako vaterpolist s najviše medalja, a prvi do njega je suigrač iz reprezentacije Maro Joković koji ima jednu manje jer je prvenstvo 2009. godine propustio zbog ozljede.
Naslovom prvaka Europe okitio se u domaćem bazenu 2010. u Zagrebu, a zlatu je pridodao i broncu 2018. u Barceloni. Što se tiče najvećeg natjecanja, a to su svakako Olimpijske igre, Bušlje će u Tokiju loviti svoju treću medalju.
U kolekciji za sada ima zlato iz Londona prije devet godina kada je veličanstvena Hrvatska stigla do zlata jednim od najuvjerljivijh turnira ikad odigranim, a srebro je dodao četiri godine kasnije u Rio de Janeiru kada se u finalu kao previsoka prepreka pokazala Srbija.
Da više nikada ne uđe u bazen, Andro Bušlje apsolutna je legenda vaterpola. Jedan od najtrofejnijih igrača svijeta u povijesti, a pred njim su još mnogi izazovi. Završetak karijere nije najavio, a u sljedećih ga godinu dana očekuju tri velika natjecanja od kojih je jedno i Europsko prvenstvo koje će se održati u Splitu iduće godine gdje će motiv, ako je to uopće potrebno i moguće, biti još veći.
Svoj status ikone zacementirao je odavno, a u danima koji su pred nama imat će ga priliku i dodatno armirati.

Luka Poropat

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.