Libar

Remi Hajduka na startu prvenstva, a vrijeme će ubrzo donijeti ozbiljnije zaključke o Gustafssonu

Novu sezonu Hajduk je otvorio remijem u vrlo uzbudljivoj utakmici u Kranjčevićevoj gostujući kod Lokomotive. Splitska momčad se pod palicom novog trenera i velikim promjenama unutar igračkog kadra pokazala hajdučkom puku u prvoj službenoj utakmici, a ono što je od samog početka bilo očito je nedovoljna uigranost Hajdukovaca, od čega ni sam Jens Gustafsson nije bježao uoči ove utakmice.

Šveđanin i nije puno mijenjao u odnosu na posljednju pripremnu utakmicu protiv Zrinjskog, gdje se znalo da će momčad koja je tada odigrala drugo poluvrijeme, barem za sad, biti ona udarna.  Zadržala se tako formacija 4-2-3-1, koju je Hajduk veliku većinu vremena gajio i pod Paolom Tramezzanijem, no u ovom slučaju operirala je u bitno drukčijim taktičkim postavkama. Sukladno prethodnim najavama i raznim analizama prijašnjeg rada novog Hajdukovog trenera, Gustafsson inzistira na izrazito ofenzivnoj igri s naglaskom na visoko postavljanje krila i bekova, što je i danas bio slučaj. Tako su se u glavnim ulogama našli nova pojačanja Gergo Lovrencsics i Emir Sahiti, koji su ujedno bili i najbolji igrači Hajduka u prvom poluvremenu. Većina akcija konstruirala se na Hajdukovoj desnoj strani, pa je i prvi pogodak Splićana na utakmici pao nakon vrlo lijepe i brze kombinacije spomenutog dvojca, dok je Albančevu asistenciju u mrežu, pak, pospremio Jan Mlakar, zabivši tako svoj prvijenac u dresu Hajduka. Međutim, visoko postavljene Lovrencsicsa i Sahitija Lokomotiva je iskoristila u 41. minuti, kada je baš po toj strani izboren prekršaj za Zagrepčane. Iz istog je ubacio Enis Cokaj, da bi Nikola Soldo glavom zahvatio loptu dovoljno da prebaci čitavu Hajdukovu obranu i odsjedne u donjem desnom kutu mreže Kalinićevih vrata. Lokomotiva je tako izjednačila na samom kraju prvog poluvremena, što im je dalo i veću psihološku prednost u odnosu na Hajduk i u nastavku.

Kao Hajdukova slaba točka dosta se često spominje manjak kadra u veznom redu, imajući u vidu da za momčad više ne konkuriraju ni Stanko Jurić niti Marco Fossati. Tako su uzde veznog reda preuzeli novopridošli povratnik Josip Vuković i mladi Mario Čuić, pri čemu se, pak, nisu predobro snašli. Očita je bila nepovezanost veznog reda s napadom, zbog čega se u većini slučajeva Marko Livaja morao vraćati po loptu na sami centar, tako omogućavajući svojim čuvarima da se čvrsto postave u obranu ispred njega. Nije bila dobra ni veza s obranom, pa je tako Josip Elez nebrojeno puta pokušavao tražiti Livaju ili Biuka visokim i dugim loptama. Iskusni stoper u tome nije bio uvijek uspješan, što je bio i povod za drugi pogodak domaćina. Loptu je ukrao Cokaj, proslijedio je do Marka Dabre, a ovaj lijepo izbacio Vuškovića i pogodio za svoj prvi prvoligaški gol u karijeri.

Iako se u prvom poluvremenu činilo da će Livaja biti svojevrsna žrtva Gustafssonovog naglaska na igru preko krila, Hajdukova se ‘desetka’ pobrinula da to ipak ne bude tako. Kaštelanin se izbacio na lijevu stranu gdje je brzom kretnjom lopte stvoren višak, tu ga je dočekao Stipe Biuk s kojim je odigrao dupli pas i ubacio za Mlakara, koji poentira za svoj drugi pogodak na susretu.

Do kraja susreta Hajduk je intenzivno napadao, stvarao šanse, zaigrao u jednom trenutku i s četiri napadača, ali ipak nije uspio postići pobjedonosni pogodak. Najveću je šansu promašio Marin Ljubičić na samom kraju susreta, no teško da mu se išta može prigovoriti nakon onakve reakcije poslije propuštene prilike.

Unatoč remiju, koji sasvim sigurno jest određeno razočarenje, i prosipanju bodova već u prvoj utakmici sezone, dojam je da je Hajduk odigrao solidnu partiju, ali u bitno drukčijem smislu nego na što smo navikli na koncu protekle sezone. Gustafsson definitivno ima svoje ideje kojih je u potpunosti svjestan, te bi bilo nepravedno iznositi bilo kakve zaključke nakon samo jedne utakmice na klupi. Pozitivna je stvar što je trener u toku s određenim nedostacima unutar svoje momčadi, što je naposljetku i javno komentirao, te nije sporno da će se u takvim segmentima nastojati popraviti. Također, prijelazni rok otvoren je još više od mjesec dana, tako da će sigurno biti još ponekih rošada kod prve momčadi. Međutim, ono što je u krajnju ruku potrebno je određeno vrijeme da se ova momčad uigra i stabilizira, što, dakako, ne znači da se bodovi smiju olako prosipati i da se treba padati bez ispaljenog metka. Veseli to što večerašnja utakmica u Kranjčevićevoj sigurno nije bila takvog karaktera, prisutna je bila i želja i htijenje, ali se sad može reći da jednostavno nije bilo ni sreće, a ni potrebnog vremena. Istini na volju, drugačije bismo o ovoj utakmici pričali da je Ljubičić pogodio za pobjedu.

Hajduk se sada okreće europskim obvezama, u četvrtak na Poljudu dočekuje kazahstanski Tobol, a u nedjelju stiže Osijek. Momčad Jensa Gustafssona tako će u vrlo kratkom roku odigrati dvije vrlo bitne i teške utakmice, nakon kojih bi stvari trebale biti nešto jasnije.

Roko Uvodić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.