Libar

Hajduk na Ljubičićev pogon rutinski svladao Tobol

Nakon početnog remija u prvenstvu, ono što je bilo potrebno momčadi Jensa Gustafssona  bila je rutinska pobjeda u važnoj utakmici. To se u konačnici i ostvarilo, a glavni junak cijele priče bio je mladić koji utakmicu vjerojatno ne bi ni započeo da je za nju konkurirao Stipe Biuk.

Marin Ljubičić u prošlom je prvenstvenom susretu protiv Lokomotive u posljednjoj minuti promašio čisti zicer koji bi Splićanima vjerojatno donio pobjedu, a na kraju je sve to  proživio vrlo emotivno, plačući na ramenima svojih suigrača koji su ga pokušavali utješiti. Neke od utješnih riječi doticale su se i one ‘stare’ da je to cijena onoga što će sljedeći put zabiti. A tako je uistinu i bilo.

Mladi Hajdukov poletarac u prvu je postavu uskočio na poziciji ‘devetke’, premještajući pritom Jana Mlakara na neprirodnu poziciju lijevog krila, koju je zadržao do kraja same utakmice. Slovenac je svoj defenzivni dio zadatka odrađivao prilično solidno, što je samog Ljubičića rješavalo pojedinih obrambenih odgovornosti. Budući da se uglavnom zadržavao u srednjoj i gostujućoj trećini terena, često se nalazio u gol šansama koje su stvorene iz polukontri i kontri. Prvi gol tako je pao nakon šanse Sahitija, dok je drugi Ljubičić pospremio u gol nakon sjajnog ubačaja Lovrencsicsa.

Nesumnjivo je da je Hajdukovoj dobroj igri na oba fronta kumovao i Filip Krovinović, koji je u svom debiju odigrao odličnu utakmicu, te samo postavio najavu za svoje buduće partije u bijelom dresu. Krovinović se uz Vukovića prometnuo u glavnu spojnicu između osovine ElezLivaja, koja je vidno nedostajala u prošloj utakmici protiv Lokomotive. Posebno, pak, ponovno treba pohvaliti Emira Sahitija, koji je večeras uz Ljubičića bio i ponajbolji igrač ‘Bijelih’. Hajdukovim se navijačima još jednom pokazao i dokazao kao vješt dribler i trkaća mašina s ogromnom količinom ambicije i volje, koja je mogla samo doći do svoje kulminacije na užarenom poljudskom travnjaku.

Valja pritom napomenuti da se Hajdukov način igre nije bitno razlikovao od onog u Kranjčevićevoj prošli tjedan. Ponovno se naglasak stavljao na igru preko krila, ovog puta forsirajući više desnu stranu nego lijevu, obzirom na Biukov izostanak. Također, primjetan je bio i defanzivni napredak u taktičkom smislu, gdje se ovog puta Lovrencsics suzdržavao od nepotrebnih i nepromišljenih izlazaka na suparničku polovicu, a Elez pak dobio stoperskog partnera nešto drugačijih nogometnih zamisli u odnosu na Vuškovića. Svemu tome ipak je najviše doprinio vezni red koji je ovog puta bio dostatan svojih zadataka, kako prema naprijed, tako i prema natrag.

Ono što veseli i više od samog rezultata, s kojim se ide u Kazahstan s velikim optimizmom, je povratak navijača na poljudske tribine. ‘Bijele’ je u ovom susretu bodrilo oko 10 000 cijepljenih ili testiranih Hajdukovaca, koji su pak mogli uživati u sjajnoj predstavi svojih ljubimaca. Danas se može reći da ovaj Hajduk ‘ima dušu’, što je na kraju i najbitnije od svega.

Roko Uvodić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.