Libar

Unatoč porazu od Osijeka, Hajduk je ostavio puno bolji dojam

Teško je u ovom trenutku nešto reći, a ispasti pametan. Istina je da je Hajduk protiv Osijeka izgubio utakmicu na nesretan način, iz dva Kalinićeva odbijanca, no stvar je u tome da do njih nipošto nije smjelo doći.

Agresivna i čvrsta utakmica čak i uoči samog susreta nije dolazila u pitanje, pa se tako oba trenera nisu libila na travnjak poslati svoje najjače jedanaestorke, unatoč pojedinim najavama o izmjenama sastava uslijed europskih obveza. Jens Gustafsson napravio je samo jednu promjenu u odnosu na postavu koja je istrčala protiv Tobola, a ta ‘rošada’ značila je povratak Marija Vuškovića u početni sastav. Mimo toga, princip igre ostao je isti. ‘Bijeli’ su napadali u svojevrsnih 4-2-3-1, sa spuštanjem Sahitija i Mlakara u sredinu i međuprostore, dok bi se branili u 4-4-2, prilikom kojih bi najistureniji bili Livaja i Ljubičić.

Takva taktika neupitno je funkcionirala u prvom dijelu, gdje je Hajduk bio osjetno dominantnija i konkretnija momčad od gostiju, ponajviše zahvaljujući Marku Livaji i Filipu Krovinoviću, koji su bili autori velike većine ofenzivnih akcija ‘Bijelih’. Agresivan pristup Splićana prema naprijed mogao je kulminirati i uroditi plodom pred sam kraj prvog poluvremena, kada se Mlakar iznenada našao u dobroj situaciji i pritom promašio čisti zicer. Da je tad Hajduk došao u vodstvo, vjerojatno bi ton ovog teksta bio dosta drugačiji.

Publika je svoju momčad na poluvrijeme ispratila zasluženim pljeskom, te nitko nije imao razloga za pomisao da bi u drugom poluvremenu stvari mogle krenuti na gore. A zapravo, i nisu. Hajduk je nastavio s istim načinom igre, dodatno pojačavši napad s Jairom koji je zauzeo mjesto lijevog krila kada je na klupu preselio Ljubičić, dok je Mlakar zauzeo poziciju najisturenijeg napadača.

I unatoč angažiranijem pristupu gostiju u prvom poluvremenu, Gustafssonova taktika činila se kao da se isplatila. Hajduk je i dalje stvarao prilike, igra se nije raspala, a nagrada za to stigla je u 63. minuti, kada je Livaja, valjda iz totalno nemoguće pozicije, rasparao desne Ivušićeve rašlje na opće iznenađenje i radost svih navijača na Poljudu.

Kaštelanin je nakon svog pogotka smirivao svoje suigrače pod vidnim utjecajem euforije, no to mu nije pošlo za rukom budući da je Osijek izjednačio samo tri minute kasnije. Ruku na srce, Hajduk je nakon zabijenog pogotka evidentno fizički i trkački pao, Lovrencsics i Sahiti djelovali su ispuhano još i ranije, pa su i do tad vrlo dobri Vuković i Krovinović imali veći opseg zadaća u vidu pokrivanja bokova. Takav razvoj situacije, uz Kalinićevu grešku, uvelike je kumovao i izjednačujućem golu gostiju.

Gore navedeno je nakon poravnanja uočio i sam Gustafsson, pa je iz igre izveo cijelu desnu stranu ‘Bijelih’, da bi je nadomjestio Dellovom i Diamantakosom. Ovdje se može postaviti pitanje zašto domaći strateg nije posegnuo za drugačijim rješenjem od Grka, budući da već neko vrijeme ne pokazuje formu koja bi zadovoljavala, a pritom ni djelomične znakove uspona iste. Dojam je da bi Eduok bio savršeno rješenje za ovakvu utakmicu, pa makar bio spreman odigrati i 30 minuta. Jer, ako ni za to nije bio spreman, postavlja se pitanje zašto onda uopće sjedi na klupi.

Ulazak navedenih igrača i pad u brzini igre, a i u samoj fizičkoj spremi, doveo je na koncu do toga da Osijek zabije pobjednički gol u finišu utakmice nakon još jedne Kalinićeve greške. Međutim, koliko god te dvije konkretne situacije bile krivica Hajdukovog kapetana, treba se istaknuti i Gustafssonov taktički poraz od Bjelice. Iako, ruku na srce, osječkom se strategu valja priznati širina kadra i momčadska uigranost, budući da je prošlogodišnji viceprvak u principu zadržao gotovo sve ključne igrače iz prošlogodišnje početne postave.

Svakako je dojam, što dokazuje i statistika, da je Hajduk odigrao puno bolju utakmicu nego što to kazuje rezultat. U krajnjoj liniji, nema razloga da se to u budućnosti ne sredi i ne popravi, kako u taktičkom smislu, tako i na zasebnim, individualnim ‘black-outima’ koji splitsku momčad prate već par godina. Jer, budimo realni, Hajduk raspolaže s daleko boljim individualcima nego što je to bio slučaj u prošlosti, pa ovakve kikseve još uvijek nema smisla uzimati za zlo i gledati iz pesimistične perspektive.

Roko Uvodić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.