Libar

Hrvatska u četvrtfinalu!

Hrvatska izvedba danas protiv Srbije je bila veličanstvena. Od prvog zaveslaja do kraja potpuna dominacija u svakom segmentu igre. Otvaranje utakmice koje ne može bolje, šutevi Jokovića dvaput, zatim dalekometni projektil Bušlje. Srbi nisu znali što ih je snašlo. Napadačka igra je bila nerješiva enigma za obranu Srbije, a naša obrana stabilna na čelu s Bijačem koji je još jednom pokazao najvišu razinu i na ovom turniru. 

U nastavku su se Srbi ipak pribrali i počeli malo bolje igrati. Približili su se rezultatski i djelomično vratili neizvjesnost. Ipak, Hrvatska danas raspoložena pucački na čelu s Obradovićem koji je bio besprijekoran u šutu i “probijanju” vratara Pijetlovića. 

Nastavak igre je donio dekoncentraciju na igraču više kod jednih i drugih. Suci počinju sankcionirati svaki iole jači kontakt. Imao sam osjećaj da svaki napad sviraju neko isključenje. Suđenje je takvo kakvo je, kroz cijeli turnir se svira veliki broj isključenja što napadače stavlja u prednost. Svaka kretnja u napadu, proplivavanje ili držanje bekova nad centrima je odmah isključenje. Iz mog kuta gledanja dosta diskutabilno, jer, recimo, Bušljina kvaliteta na toj poziciji ne može uopće doći do izražaja, pa je i realno što ponekad negoduje sucima koji, s druge strane, nemaju milosti. Dosta povlačenja i čupanja, pogotovo u borbi bek- centar, moglo se vidjeti na kameri pod vodom koja nam jasno prikazuje koliko se rovovski vodi bitka. Bilo je tu svakakvih zahvata grčko-rimskim stilom, ali uz poneke odglumljene situacije, jer sudac zaista ne može vidjeti golim okom što se događa pod vodom. 

Ipak, u svemu tome barakude su se bolje snašle, iako smo ostali bez nekoliko igrača u rotaciji zbog trećeg isključenja. Svatko je uskakao na beka, čak i obojica centara, te smo odjurili na četiri razlike fantastičnim pogotcima iz igre. Golovi iz daljine Obradovića, Vukičevića, pa zatim Bukića, između šume ruku, su nas odveli do pobjede. Otišli smo na 14-9 perfektnim i preciznim golom Jokovića, pa je naša rapsodija od igre natjerala srpskog izbornika Savića na očajnički time-out 4. min. prije kraja, kako bi pokušao “spasiti što se spasiti da” i spriječiti totalni raspad njihove igre. Srpski vaterpolisti do kraja uspijevaju samo ublažiti poraz, došli su na minus dva gola zaostatka, i s tim mogu biti zadovoljni, jer je moglo završiti i sa šest razlike za nas.

Hrvatska reprezentacija izgleda sjajno i to je najbitnije. Igra se diže iz utakmice u utakmicu kako turnir odmiče. Zadnju utakmicu u skupinu igramo protiv Španjolske za prvo mjesto. Tradicionalno neugodni protivnik koji i na ovom turniru igra dobro, pokretno, moderno i brzo. Njihova najjača strana je izrazito brza tranzicija igre gdje pokušavaju odmah u početku protivnika kazniti svojom brzinom. Najjače igračko oružje je Munariz koji je fizički izrazito jak i raznovrsan u napadačkim akcijama. Uz njega je Perrone koji dirigira i vodi njihovu igru, kao playmaker u košarci. Odličan mladi Granados, koji s krila jako dobro šutira i golman veteran Pinedo, koji može biti jako neugodan po šutere ako ima dobar dan. Imaju Španjolci svoje dobre strane, ali Hrvatska s igrom prikazanom u zadnje dvije utakmice ne mora brinuti za ništa. Ne vjerujem da će priprema za utakmicu biti drugačija od ostalih, na turnirskom natjecanju nema previše vremena za drastične promjene, osim pojedinih prilagodbi. Svi suparnici se jako dobro poznaju i nema posebnih iznenađenja u igri. Najčešće se pogleda video protivnika, istaknu karakteristike nekoliko važnijih igrača i to je u principu to.

Već sam ranije napisao, ali volim ponavljati: ekipa je najbolji igrač, a barakude zaista u tom segmentu izgledaju jako dobro. Idemo samo ovako dalje!!!

Anđelo Šetka

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.