Libar

Barakude bez medalje u Tokiju

Došao je kraj naših nadanja medalji na olimpijskim igrama. Nakon dvije uzastopne medalje, sada se kući vraćamo bez odličja kojeg smo svi skupa priželjkivali. Naše barakude nisu uspjele pobijediti reprezentaciju Mađarske, koja je otišla u polufinale, a nas ostavila u borbi za plasman od petog do osmoga mjesta. Teško je nakon ovakvog poraza biti previše pametan i nekome nešto spočitavati. Borba, htijenje, želja, nikako nisu nedostajali, međutim, Mađari su nas danas porazili u svakom segmentu igre. Sada je najteže igračima. Oni su ti koji su ostavili sve po strani proteklih nekoliko mjeseci za san zvani olimpijska medalja. Oni su ti kojima san na oči neće lako idućih nekoliko dana. Analizirat će se svaka i najmanja pogreška i svaka sekunda utakmice koja je nažalost za nas bila neuspješna.

Otvaranje utakmice i prva četvrtina potpuno izjednačeni, na početku preko Vukičevića šutem s igračem više dobro otvaramo utakmicu. Mađari izjednačuju golom Manherza, i to lijevom rukom nakon odbijanca, čime nagoviještava svoju zasigurno najveću utakmicu u karijeri, barem otkada ga pratim. Brzo odgovaramo golom Bukića koji na brzinu postiže zgoditak s lijevog krila odlučnim napadom u začetku akcije na igraču više.

Prva četvrtina s pregršt isključenja i suđenjem na tragu onog što je bilo u dosadašnjem dijelu turnira. U svemu tome Hrvatska odlazi na odmor u prvoj četvrtini s golom viška i Bijačem koji drži našu obranu na visokom nivou.

Otvaranje druge četvrtine donosi dva vrhunska zgoditka Manherza koji prvo fantastično pogađa dijagonalu s igračem više s krilne pozicije, a zatim pogađa još jedan zgoditak s vanjske pozicije koji Mađare dovodi u prednost. Vrhunski individualni potezi mladog Mađara koji je, rekao bih, nosio momčad na svojim leđima. Do tada su njihovi najubojitiji igrači, ljevaci Vamos i Zalanki bili potpuno neprimjetni.

Ni naši igrači ne popuštaju, Bukić, koji ovaj turnir igra na visokoj razini, vraća utakmicu u egal. U tako tvrdoj borbi potpuno je nejasno da smo olako primali golove poput proplivavanja pa povratne lopte za Angyala, koji s dva metra potpuno sam zabija gol, zatim Varge koji ostaje na nebranjenom šutu na pet sekundi do kraja četvrtine i zabija za prvu značajniju prednost od dva gola prednosti za Mađare.To su neke stvari koje se ne smiju, jednostavno ne smiju događati na velikom natjecanju, situacije u kojima moramo ‘kidati glavu’ protivniku, ne smiju rezultirati tzv. jeftinim golovima.

Naši centri su danas zaista dobro držali poziciju na 2 metra, suci su sankcionirali svako jače držanje od strane mađarskih igrača. Neobična situacija se zbila nakon našeg time-outa i akcije u kojoj vratar Nagy brani udarac Bukića s krila, pa je krenula akcija Mađara koji u protunapadu provociraju naše isključenje. Tada sudac uzima loptu i provjerava udarac iz akcije prije i dosuđuje gol za Hrvatsku. Tu smo bili još u igri i rezultatom 8-7 za naše protivike držali egal. Još jedna nesmotrenost Mađara i nepotreban kontra faul u kretanju u napad rezultira zgoditkom Miloša koji nas potpuno vraća u rezultatsku neizvjesnost od 8-8.

I onda neobjašnjiva lagana tri gola u našoj mreži do kraja četvrtine, a posebno boli gol na četiri sekunde do kraja treće četvrtine, drugi put na ovoj utakmici. Mađarska se odvojila i stekla prednost koja je bila teško dostižna.

U zadnjoj četvrtini taj ‘vražji’ Manherz, za nas nerješiva zagonetka danas, postiže gol iz daleka, a nakon njega se nadovezuje i Vamos projektilom iz vanjske pozicije. Uspjeli smo još smanjiti na 14-11 preko Luke Bukića, ali to je bilo sve od nas za danas. Utakmica je završila 15 – 11, za veliko mađarsko slavlje na klupi.

Teško je nešto više napisati osim da je ovaj poraz teško pao svima u hrvatskom vaterpolu. Svatko želi biti najbolji u onome što radi, a pogotovo u sportu koji priznaje samo rezultat. Neminovno je da će ovo natjecanje biti kraj za neke naše igrače i da je ovo bila zadnja šansa za starije igrače. U svemu ne treba gledati sve crno, sport je takav, nemilosrdan i pravičan. Ako nisi najbolji u najbitnijim trenucima, protivnik te kazni i pokaže ti svaku slabu točku.

Na ovaj poraz gledam kao na poraz svih nas koji smo ‘unutra’ i samo zajedno možemo biti jači, te pronaći snagu za povratak u vrh. Siguran sam da je imamo, ali da moramo priznati sebi da nekoliko zadnjih natjecanja jednostavno nismo bili pravi i onakvi kakvi znamo biti!

O daljnjem toku natjecanja i utakmicama nemam neko posebno mišljenje. Po meni zaista nepotrebno i besmisleno, ali eto, mora se odigrati. To su utakmice koje su najteže za igrati, znaš da moraš, ali ni pobjeda, ni poraz nikome nista posebno ne donosi. Jedino šta je ljepše otići doma s dvije pobjede, nego nadovezati još koji poraz.

Anđelo Šetka

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.