Libar

Sveti Roko

Uoči Blagdana sv. Roka bio sam u neposrednoj blizini crkve, i krišom pomolio za pomoć. Ne samo protiv bolesti, nego i za ljubav.

U pjesmi Ive Šikića Balare, o sv. Roku možete iščitati i više negoli na društvenima mrežama.

Dok nas još nije napustilo ljeto, prisjetimo se i ove skladbe.

Nekada bi iza bladana Velike Gospe i sv. Roka, započele kiše i slijevale se u cvjetove agava… Počeo se slutiti kraj ljeta.

A ljubavi su najljepše, upravo one ljetne. Čak ni kiša ne ometa im bivanje. Dapače, daje im neki posljednji sjaj. Patinu, koju potom nosimo sa sobom. Kako će sjaj ljubavi, kako i do kada trajati, malo tko će  saznati.

Nekada sam se zaljubljivao, kao i svi mladi, najviše ljeti. U prosjeku jednom ljetno – uspješno. O neuspjesima ne bih baš zborio, a bivalo ih je. S godinama je došla i mala patina šarma, pa bi prosjek bio održan.

Ali dolazila bi jesen, zima… i neki novi izazovi, koji bi onda zasjenili, nažalost neke uspomene koje su možda mogle biti na putu saznanja o pravoj ljubavi.

A sada dolaze i godine. Apsolutno je trivijalno reći da se osjećam mlad, posebno od kada je netko izumio ogledalo. Poučen iskustvom, pobornik sam  ljetnih ljubavi.

Sveti Roko uskratio je samome sebi lagodnosti života, kako bi nas štitio od bolesti. 

Ali voljeti možemo svi, i zdravi bolesni. Mladi i stariji… Ljubav nije grijeh. Ljubav može biti samo ranjena.

Davor Juraga

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.