Libar

Hajduk rutinski svladao Belupo za nastavak pobjedničkog niza

Momčad Jensa Gustafssona upisala je svoju treću  prvenstvenu pobjedu zaredom, rutinski svladavši vrlo čvrsti Slaven Belupo na Poljudu. Mimo samog uvjerljivog rezultata od 2:0, svakako valja istaknuti i veliki podvig splitske momčadi u psihološkom kontekstu, budući da se nakon šokantnog ispadanja iz Europe ipak trebalo vratiti ‘u tračnice’ na najbolji mogući način.

‘Bijeli’ zaista rastu iz utakmice u utakmicu, a trenutni se najbolji mogući intenzitet i stupanj razvitka Hajdukove igre pokazao baš večeras. Sam Gustafsson nebrojeno je puta na press konferencijama ponavljao da zna kako postoje pojedini taktički problemi, poput izlaska u visoki presing, a potom i oni psihološki – neuigranost. Međutim, obvezno je uz to naglasio da će sve to doći s vremenom.

A tako je večeras i bilo. Vidan je bio pomak u samom načinu konstrukcije i organizacije napada protiv objektivno slabijih momčadi, koje se gotovo u svakom trenutku brane sa svih deset igrača iza lopte. Slaven se od samog početka tako postavio, braneći se u bloku, uz organizirane guste linije koje su se mogle probiti isključivo brzim kretnjama i dodavanjima na malom prostoru.

Pokušavali su ‘Bijeli’ i lomili goste od prvog sučevog zvižduka, a fokalna točka svakog njihovog napada ponovno je bio Marko Livaja. Budući da se Slavenov Bruno Goda lijepio za njega kao flaster te mu onemogućavao kvalitetan prijem lopte, Hajdukov današnji kapetan se u prvom poluvremenu našao u dosta manje direktnih prilika nego što je to inače slučaj. Međutim, pažnju za svoje zasluge privukao je igrom bez lopte.

Livaja je na ovoj utakmici sudjelovao u ukupno 14 duela, što na tlu, što onih zračnih. Osvojio ih je 9, uz 3 pretrpljena prekršaja, što su zaista impresivne i vrlo konstantne brojke, budući da Hajdukov kapetan u kontinuitetu već duže vremena pruža sjajne partije. Kada tome pridodamo njegovo odvlačenje pažnje gotovo čitavoj Slavenovoj obrani kod prvog pogotka, nakon vrhunskog solo prodora Emira Sahitija, a zatim i osobni obol potvrdi pobjede, vjerujemo da na njega više ne treba trošiti riječi – Hajduk već dugo u svojim redovima nije imao takvog majstora.

Međutim, svakako  na ovoj utakmici valja pohvaliti i ostatak momčadi, koja je  većinu vremena djelovala vrlo smireno i taktički disciplinirano. U visoki se presing išlo organizirano, što je iznjedrilo i poneki slobodni udarac ili kvalitetnu priliku. Obrana također nije puštala na sve strane, kao što je to bio slučaj kod nekih ranijih utakmica. To je, pak, momčadska zasluga, budući da je bilo razvidno da su se u nekim situacijama čak i Sahiti, Biuk i Mlakar vraćali u obranu.

Za neprimljeni pogodak večeras bio je uvelike zaslužan i Josip Posavec, koji je stvarno djelovao kao onaj Posavec od prije par sezona, kada je i zaradio nadimak ‘Veli Joža’. Mirnim, sigurnim i pravovremenim intervencijama dodatno je ulijevao sigurnost svojoj obrani, a posebno se cijeni i njegova ‘bukvica’ stoperima u sudačkoj nadoknadi kada je skoro praktički dopušten pogodak gostima.

Sve u svemu, jedna krasna sparna noć u Splitu, uz odličnu partiju i lijepu pobjedu Hajduka za nastavak pobjedničkog niza. Od Gustafssonove se momčadi očekuje da ga produži i iduće kolo, kada ‘Bijeli’ idu na noge Dragovoljcu u Kranjčevićevu, a potom u Split stiže Rijeka, u još jednom izdanju ‘jadranskog derbija’.

Roko Uvodić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.