Libar

Matrikula života

Disati se mora. A plovimo, volimo, postojimo… sve dok dišemo. U paralenom Svijetu možda postojimo i kasnije.

Naša su srca kao i mjesečeve mijene. Nekada nam je srce puno, možda češće praznije. Ovisno koliko smo milja prošli, kako i kada smo navigavali, da li po guštu ili drugačije.

Santiago, skroman ribar iz legendarnog romana Ernesta Hemingwaya, borio se s morem i ribama. I kada je pred kraj života doplovio u luku samo s ostacima ogromne ribe, nije naišao na osudu okoline. Ostali su ribari poštovali njegove ulove, odnosno bitke, u romanu simbolički prikazane kao životna borba i bijeg od samoće. Gledao je često odsjaj mjeseca u moru. 

Iako je pri kraju životne priče i borbe krmom vukao ogromnu ribu, od koje su na kraju ostale samo kosti, rep, glava i kljun, bila je to kruna i štit njegova života. Matrikulu života prenio je na Mandolina i postigao svoju misiju.

U životu je nemoguće proći neokrznut. Prije ili kasnije to je neminovno. Ako se borimo, iza krme ne ostaje smeće. Ako ti kažu da si smeće, rasčisti ga, te prođi kroz njega. Santiago je to možda manje osjećao, ali je stvarao i paralelne svjetove.

Matrikula života ljubavna je pjesma. Ljubav je posvuda. I u samome moru. Mužjak se bori da mu ne otmu ženku. Santiago sa zida skida fotografiju svoje pokojne žene, da manje osjeća samoću. Željan je života.

Zašto se stariji ljudi bude rano? Oni žele dug dan jer znaju da im je malo dana preostalo. Tako je odlučio Bog. Jednako za sve: skromne i neskromne, moralne i nemoralne, one sa savješću ili one bez nje. Svakome je produžio dan, ili da stvara, prenosi znanja, ili da se kaje.

Sve prema matrikuli života.

Davor Juraga

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.