Libar

Oda jednom od najvećih ikad

Puno je redova ispisano o Mariju Mandžukiću posljednjih dana. Jedan od najboljih hrvatskih nogometaša svih vremena završio je bogatu karijeru prožetu fantastičnim uspjesima u kojoj je igrao za neke od najvećih svjetskih klubova, osvojio Ligu prvaka, s reprezentacijom bio viceprvak svijeta, a to su samo najznačajniji uspjesi koje je ostvario.
Pa iako je u svijetu sporta u posljednjih sedam dana sigurno bilo i važnijih vijesti od Mandžukićevog umirovljenja smatram da je ovaj nogometni velikan zaslužio da mu posvetim ovotjednu kolumnu. Zaslužio je to kao nevjerojatan nogometaš, ali i kao veliki čovjek i humanitarac, o čemu se, upravo njegovom voljom, zapravo ne zna ništa.
Znate li da je Mario Mandžukić jedan od samo tri igrača koji su zabijali za dva kluba u finalima Lige ili Kupa prvaka? Taj je veličanstveni doseg za nogom pošao još samo Cristianu Ronaldu i Veliboru Vasoviću. Da ništa drugo u karijeri nije napravio, to bi bilo dovoljno da ga svrstamo u velikane.
A on je, osim toga, bio jedan od glavnih igrača u pohodu reprezentacije na svjetsko srebro 2018. godine u Rusiji zabivši odlučujući gol u polufinalu protiv Engleza u produžecima, a mrežu je tresao i u finalu protiv Francuza. Kada tome dodamo da je na Europskom prvenstvu 2012. dijelio prvo mjesto ljestvice strijelaca turnira, o njegovoj reprezentativnoj karijeri rečeno je sve. U samo dvije rečenice možete dobiti dojam o kakvom se igraču radi.
Nikada nije bio igrač koji će biti najbolji strijelac lige. Zapravo, baš suprotno. To mu je uspjelo samo jednom u karijeri, a rekord mu je 18 ligaških golova u sezoni. Ipak, Mandžukić je kod svakog trenera bio nezamjenjiva karika, beskompromisni borac, najistureniji obrambeni igrač. Marsonia, Zagreb, Dinamo, Wolfsburg, Bayern, Atletico i Juventus. To su destinacije u kojima je Mandžukić igrao ozbiljan nogomet da bi se pred kraj karijere upustio u katarsku avanturu i priuštio si dolazak u redove još jednog europskog velikana – Milana.
Glupo mi se ponavljati, ali samo niz klubova u kojima je igrao govori o kakvom je igraču riječ. Pričati i pisati o Mariju Mandžukiću mogao bih danima. Vječna inspiracija, brodski đilkoš, a prije svega ljudina. Igrom slučaja upoznat sam koliko je Mandžukić puta sudjelovao u raznim humanitarnim akcijama, ali nikada nije želio da se o tome piše. Pa ću njegovu želju ispoštovati i ovoga puta i samo uzgred spomenuti da je toga bilo. Osim toga, nikada nije bio od onih koji su se eksponirali van terena. O njegovom se životu zna malo ili ništa, a sve što je imao za reći, govorio je na travnjacima diljem Europe. I ušao u legendu.
Na kraju jednog divnog puta, Mario, možemo ti svi reći hvala. Hvala za sve golove kojima si nas toliko puta obradovao. Hvala ti što si ostao velik u pobjedi i porazu i što smo gledajući tebe vidjeli čovjeka koji je zaista bio jedan od nas. Neće zvučati pretenciozno da kažem da si još za vrijeme karijere postao legenda, a danas, kada su tvoje kopačke obješene o klin, to da si legenda, od koje se opraštaju navijači svih klubova gdje si igrao i svjetske nogometne veličine s kojima si dijelio svlačionicu, zna cijeli svijet.

Luka Poropat

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.