Libar

Od glavobolje do euforije: Hrvatska na pogon debitanta i hajdukovaca do sjajnog učinka

Od očaja do euforije. Tako bismo otprilike mogli opisati netom završeni kvalifikacijski ciklus hrvatskih nogometaša. U borbi za odlazak na Mundial u Katar koji se igra sljedeće godine u studenom i prosincu, naši su reprezentativci od mogućih devet osvojili sedam bodova u tri utakmice i napravili veliki korak naprijed. Pa iako je cilj ovog ‘prozora’ ispunjen, stvari nisu izgledale idilično.

Najprije su izabranici Zlatka Dalića putovali u Rusiju, na mjesto sreće s kojeg nosimo neke od najljepših uspomena u povijesti hrvatskog sporta. Na Lužnikiju, istom onom mjestu gdje smo slavili protiv Engleza u polufinalu Svjetskog prvenstva prije nešto više od tri godine, ovog nas je puta čekao domaćin. Rusija s novim izbornikom, a bez kapetana Džube pokazala se kao pretvrd orah ambicijama naše reprezentacije. Bez Luke Modrića izgledali smo bezidejno, nikako nismo uspijevali ugroziti gol domaćina, ali i oni su bez svog, dugo vremena najboljeg igrača izgledali jalovo pa osim jedne obrane Livakovića zaista nemamo što izdvojiti. Dosadni remi 0:0 kojim su, čini se, obje reprezentacije bile zadovoljne stavio je mnogo upitnika ispred Zlatka Dalića. Ne možemo reći da je Hrvatska i inače prikazivala nekakvu oku lijepu igru, ali predstava u Moskvi bila je zaista ispod svake razine, možda i najgora utakmica u dugo vremena. No, cilj je zapravo bio ispunjen. Iz Moskve smo se vratili s bodom, baš kao što je i bila želja stručnog stožera, a pobjede su se ionako tražile protiv Slovačke i Slovenije.

Teži dio posla, očekivano, bila je Slovačka. U Bratislavu su naši nogometaši ispraćeni bez neke prevelike euforije, a ni ozljeda Livakovića i rotacije na koje se odlučio Dalić nisu ulijevale povjerenje. Na gol je stao debitant Ivica Ivušić, pouzdani Osijekov čuvar mreže, a u napadačkoj je formaciji izbornik odlučio napraviti tri bitne promjene pa su od prve minute zaigrali Oršić, Ivanušec i Čolak. Nažalost, silne rotacije navalnog dijela momčadi nisu urodile plodom i to je bilo vidljivo od prve minute. Obrana Slovaka bila je prečvrsta da bi je naš neuigrani napadački kvartet probio i domaćini su veći dio utakmice bili bolji protivnik. Na golu je briljirao Ivušić čijom smo predstavom dobili još jednog pouzdanog vratara i dostojnu zamjenu za Livakovića, ali ostatak momčadi djelovao je kao raštimani orkestar izgubljenog dirigenta.

I onda je došla 86. minuta. Hrvatska je bila u još jednom svom jalovom napadu, lopta se nekako odbila do Brozovića koji ju sjajnim udarcem smješta iza Rodaka, do tada praktički besposlenog vratara domaćina. Do kraja su Slovaci čak i uspjeli zaprijetiti, ali Ivušić je otklonio sve opasnosti i Hrvatska je nekako stigla do tri boda. Bez igre i ideje, ali bodovi su bili u džepu. O tome kako je Hrvatska zapravo igrala najviše će vam reći da su kolege novinari Ivušića unisono proglasili igračem utakmice.

I drugi dio plana bio je ispunjen, a sljedeći je korak, ujedno i posljednji u ovom mini ciklusu, bio dvoboj sa Slovenijom na Poljudu.

Pa iako bez dileme najslabija reprezentacija od tri u rujanskom ‘prozoru’, Slovenija definitivno nije protivnik kojeg se smjelo podcijeniti. Pokazali su to i na startu kvalifikacija kada su nas pogotkom Sandija Lovrića svladali rezultatom 1:0 i izborniku Dalića zadali prve glavobolje ovih kvalifikacija koje će se, kao što vidimo, prenijeti sve do nove utakmice s našim sjeverozapadnim susjedima.

S oprezom, ali i blago optimistični, dočekali smo dvoboj šestog kola. I napokon, nakon dugo vremena, imali što vidjeti. Hrvatska je bila razigrana, brza i efikasna. Na pogon jednog aktualnog i nekolicine bivših igrača Hajduka, Vatreni su stigli do važne pobjede, i to s visokih 3:0. S pobjedom koja daje optimizam za nastavak kvalifikacija.

Prvi je mrežu Oblaka načeo Marko Livaja. Sjajni je Hajdukovac lagano poentirao nakon ubačaja Juranovića koji je pronašao Pašalića, a nakon što je potonji glavom zatresao vratnicu, Livaja zaista nije imao težak posao i Hrvatska je na oduševljenje Poljuda vodila 1:0.
Bilo je to u 33. minuti, a 33 minute kasnije Pašalić je udvostručio prednost. Veznjak Atalante sjajno je reagirao nakon asistencije Perišića i naša je reprezentacija zasluženo došla do velikog vodstva koje će bez problema zadržati do kraja.

I ne samo da ga je zadržala nego je pogotkom Nikole Vlašića stigla do još uvjerljivije pobjede u četvrtoj minuti sudačke nadoknade. Novi igrač West Hama pogodio je na asistenciju Oršića, a s obzirom da bi vrlo lako moglo doći do situacije u kojoj će Hrvatska i Rusija na koncu imati jednak broj bodova, ovaj bi se gol u posljednjim trenucima utakmice mogao pokazati kao vrlo važan.

Dojam nakon Slovenije zaista je dobar i nastave li Vatreni pokazivati ovakve igre, ponovno ćemo se imati čemu nadati.

Sve u svemu, cilj je ispunjen, četiri kola prije kraja kvalifikacija Hrvatska se nalazi na prvom mjestu skupine s jednakim brojem bodova kao i Rusija, ali su naši nogometaši na prvom mjestu zbog bolje gol razlike. Na prvom mjestu na kojemu će, nadamo se, ostati do kraja kvalifikacija i dogodine nas ponovno razveseliti jednim spomena vrijednim rezultatom.

Luka Poropat

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.