Libar

Učinak u derbijima: koliko je zapravo uspješan Gustafsson?

Skoro je pet mjeseci prošlo otkako je Jens Gustafsson zasjeo na klupu Hajduka i time naslijedio dotadašnjeg trenera Paola Tramezzanija, koji se, unatoč ostvarenom cilju, ipak razišao s klubom sporazumnim raskidom ugovora. U javnosti se kao razlog tome često navodio Talijanov preferirani stil igre s naglaskom na obranu, što prema Hajdukovoj upravi i širem navijačkom puku ipak nije bio epitet koji bi trebao krasiti splitski klub. Druga stavka je, pretpostavlja se, bila Tramezzanijev instinkt da ne promovira mlade igrače, već se oslanja na one iskusnije koji mu mogu trenutno pomoći u ostvarivanju zacrtanog cilja. Treći, a možda i najbitniji razlog za prekid suradnje, bila je činjenica da je Tramezzani tip trenera koji se ni u jednom klubu ne zadržava predugo. Dakle, ‘vatrogasac’ jednostavno nije mogao biti dugoročno rješenje.

Iz brojnih intervjua koje su u narednom periodu dali Jakobušić i Nikoličius, razvidno je bilo zaključiti da su upravo ovi razlozi presudili Tramezzaniju da iduću sezonu ipak ne bude na trenerskoj klupi. Promptno je stoga u klub doveden Jens Gustafsson, 42-godišnji švedski stručnjak koji je trebao biti sve ono što Tramezzani nije. Mlađi, moderniji strateg s naglaskom na ofenzivni način igre i tranziciju, a uz to je dolazio i s renomeom promotora mladih igrača, što je Hajdukovoj upravi vrlo vjerojatno bio okidač za rošadu klupskog stožera.

Međutim, iako je u međuvremenu bivši strateg Hajduka promijenio već dva kluba, i dan danas postavljaju se pitanja o opravdanosti i logici odluke Hajdukove uprave da ga naslijedi Gustafsson, i to pogotovo u trenucima kada su ‘Bijeli’ u iznimno pozitivnom ozračju završili prošlu sezonu. A za takve optužbe, barem na prvi pogled, postoje itekako valjani razlozi.

Brojke za dlaku odlaze u Švedsku, no to još nije dovoljno

Ako usporedimo prvih 10 utakmica oba trenera, Gustafsson je brojčano učinkovitiji s 20 bodova naspram Talijanovih 18, što čini vrlo malu razliku od 0,2 boda po utakmici. Međutim, kada se to sagleda u specifičnom kontekstu, Tramezzani je preuzeo momčad tri dana prije prve utakmice usred sezone, dok je Gustafsson s momčadi odradio ljetne pripreme, što mu je na prvi pogled donijelo i određenu prednost. Međutim, Šveđanin od samog početka svog mandata sa sobom nosi i dvosjekli mač, veliki luksuz i veliku odgovornost. Samo u ovom prijelaznom roku dovedeno je čak 15 novih igrača, a čak ih je šest izravno implementirano u prvu momčad. Dakle, dolazi se do toga da je Gustafsson vrijeme rezervirano za analitičko-taktičku pripremu sezone ipak više morao usmjeriti na proces međusobnog upoznavanja igrača i pronalaženje zlatne sredine u načinu igre koji bi istima bio kompatibilan. Takva hipoteza onda opravdava i povremene kikseve njegove momčadi na samom početku sezone.

Uzmemo li u obzir planove Hajdukove uprave da što prije moguće osvoji trofej, onda moramo spomenuti neophodnost pozitivnih rezultata u derbijima. Kada se pogledaju samo oni, Tramezzani je u svojih prvih 10 utakmica odradio 4 derbija s izravnim pretendentima na titulu, dvaput s Rijekom, te jednom s Osijekom i Dinamom, i u tim utakmicama ostvario 6 bodova.

Gustafsson je u tri utakmice protiv Osijeka i Rijeke osvojio samo 1 bod. Kada se dodatno sagleda kontekst, Talijan je sve svoje derbije odradio kao gost pred praznim tribinama, dok je Gustafsson imao privilegiju da 2 derbija igra kod kuće pred punim tribinama. Ono što je se pokazalo kao ključ Tramezzanijevih pozitivnih rezultata u derbijima bili su njegov pragmatizam i adaptiranje načina igre prema protivniku, što je ponekad zahtijevalo izrazito defenzivan način igre i svojevrsni ‘catenaccio’ stil. Takvo nešto ujedno je bio i prvi razlog prekida suradnje s Hajdukom. Gustafsson je, pak, ustrajan u svojim pokušajima ofenzivnije igre preko bokova bez obzira na protivnika. Takav pristup donio mu je neslavne naivno izgubljene poljudske derbije koji mu nikako ne idu na ruku, no ipak se mora reći da su nekakve polu-ideje bile uočljive u zadnjoj utakmici u Gradskom vrte. Šveđanin je promjenom formacije i planiranim presingom pokušao stvoriti prostor na desnoj strani napada, što je i urodilo pogotkom, ali je ipak bilo daleko od nečeg konkretnog i uvježbanog, budući da se i sam Gustafsson predomislio i promijenio način igre na poluvremenu.

Činjenica da je Tramezzani bio ubačen u vatru samo tri dana prije utakmice, u iznimno tešku situaciju pod kodnim nazivom ‘snađi se, druže’, i iz nje iznjedrio pozitivan rezultat, koji se potom pokazao kao standardna matrica njegovih budućih rezultata, Gustafssonu ne daje za pravo skrivati se pod krinkom vremena. Talijan ga nije imao, utakmice su se igrale svaki treći dan, ali je iz momčadi izvukao ono najbolje što se može i time ostvario zacrtani cilj. A njegov mandat trajao je samo pet mjeseci. Upravo je toliko vremena sada Gustafsson na Hajdukovoj klupi. Ruku na srce, skoro mjesec i pol dana nije bilo službenih utakmica, ali to su jedine brojke kojima u ovom trenutku možemo baratati. Iako se neke trenerske zamisli mogu uvidjeti, one još nisu ni blizu kristalizacije. To jest proces, ali dojam je da je Hajduk i dalje previše ovisan o individualnoj kvaliteti određenih pojedinaca, a premalo o trenerskim zamislima i taktičkim postavkama.

Vidnog iskoraka, dakle, još uvijek nema, što i na neki način opravdava bunt Hajdukovih navijača prema novom treneru. No, Hajduk je i dalje u koraku s ostalim pretendentima na titulu, određene ideje su razvidne, te nada za trofej još uvijek živi. Upravo se zbog toga ne treba raditi panika, pomutnja i ponovno lutanje u klupskom stožeru, već se ipak držati otprije zacrtanog puta. Ovaj put barem pokušati.

Roko Uvodić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.