Libar

Stari Grad

Jedna od najstarijih antičkih grčkih kolonija na hrvatskoj obali Jadrana bio je Pharos koji je obuhvaćao područje današnjeg Starog Grada na otoku Hvaru i polja koje se proteže od Starog Grada do Vrboske. Farska kolonija osnovana je u 4. stoljeću pr. Kr, a osnovali su je stanovnici grčkog otoka Parosa, po kojem je i dobila ime. Što je prethodilo odluci o osnivanju kolonije na području Starog Grada? Čuveni onodobni grčki običaj po kojem su Grci odlazili u proročišta da im se prorekne budućnost. Bilo je to Zeusovo proročište u Dodoni ili Apolonovo proročiste u Delfima; konsenzus po tom pitanju nije postignut, ali to je ionako manje bitno za ovu priču. Proročanstvo je bilo afirmativno, odluka je pala i krenulo se u osnivanje kolonije!

Parani su krenuli s preseljenjem svojih sugrađana i izgradnjom grada. Osim toga, bilo je potrebno raspodijeliti plodno zemljište, politički i vojno organizirati grad, kao i pobrinuti se o odnosima s domaćim stanovništvom, odnosno starosjediocima Ilirima. Međutim, ti odnosi nisu prošli bez sukoba. Diodor Sicilski priča o tome i kaže kako je između Ilira i Grka postojao dogovor o mirnom osnivanju grada, koji ili nije poštivan ili su se Grci predomislili u vezi dogovora. To je, naravno, izazvalo nezadovoljstvo Ilira koji su organizirali koaliciju prevođenu Jadasinima i snažno napali grčku naseobinu. No, Grcima je stigla pomoć Dionizija Sirakuškog iz susjedne Isse u vidu flote te je ilirski otpor zaustavljen.

Već smo spomenuli potrebu raspodjele zemljišta u novoj koloniji. Teritorij pod upravom grčkih gradova država s namjenom organiziranja poljoprivrede zvao se hora. Farska hora, odnosno Starigradsko polje, dugo je oko 6 km i proteže se od Starog Grada do Vrboske, a poprečno je široko 2 km. Podjela zemljišta na jednake dijelove svjedoči o ravnopravnosti stanovnika i vjerojatnoj demokratskoj organizaciji grada. Starigradsko polje sa svojih 1350 ha obradive površine je i najveća plodna ravnica na hrvatskim otocima. Grci su ga prvenstveno koristili za uzgoj žitarica, ali su u manjoj mjeri uzgajane i masline te vinova loza, kao i ostalo voće i povrće. O važnosti Starigradskog polja govori i činjenica da je 2008. godine uvršteno na UNESCO-ov popis svjetske baštine.

Pharos je imao i vlastitu kovnicu novca, uspostavljenu čim su to prilike dopustile. Običaj je bio kovati novac po uzoru na matični grad, međutim, Paros u vrijeme osnivanja Pharosa nije kovao vlastiti novac. Stoga je kao uzor poslužio Korint, odnosno njihova kolonija Sirakuza. Farani se mogu pohvaliti i vlastitom keramičkom proizvodnjom, finim posudama, kuhinjskim posudama, amforama, pithosima, opekom, utezima za tkalački stan. Većina tih keramičkih proizvoda pripada klasičnom i helenističkom razdoblju. U Pharosu se njegovao i kult Dioniza, grčkog boga vina i plodnosti, prenesen s matičnog Parosa. Kult je obuhvaćao različite svečanosti i obrede u čast Dioniziju, među ostalim i kazališne predstave. Pronađene su i keramičke posude s motivom Dionizija.

U drugoj polovici 3. stoljeća pr. Kr. Pharos je, prema grčkom piscu Polibiju, bio poprištem sukoba rimskog vojskovođe Lucija Emilija i Demetrija Farskog. U tom sukobu Demetrije Farski je poražen, a rimski vojskovođa je opustošio i osvojio grad. Arheološki ostatci ne daju sigurne dokaze o rimskom pustošenju grada, ali svjedoče o postojanju Pharosa kao neovisnog grada pod zaštitom Rima sve do sredine 1. stoljeća pr. Kr., kada je bio uključen u rimsku provinciju Dalmaciju.

Od burnog osnivanja obilježenog sukobom s Ilirima, preko demokratskog uređenja, razvoja kovnice novca, keramičke proizvodnje, do uključivanja u rimsku državu, Pharos se razvijao i ispisivao antičku povijest današnjeg Starog Grada na našem najsunčanijem otoku – otoku Hvaru.

Nikolina Jakšić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.