Libar

Koliko je hrvatska košarka loša ako najlošiji klub regionalne lige pobjedi onog sa sredine tablice domaćeg prvenstva 38 razlike?

Ponor. Tamo je upala hrvatska košarka. Dno? Čini se da se ne nazire.

Nisam od onih koji napišu kolumnu tjedan dana unaprijed jer razmišljaju pametno. Veliki, možda i najveći Miljenko Smoje uvijek bi novu sljedeću kolumnu slao istoga dana kada mu je izišla aktualna. Zašto? Pa ako mu se nešto dogodi u sljedećih tjedan dana da ne trpi i novina. Ja, recimo, do sinoć nisam znao što ću pisati. A onda mi je utakmica Vrijednosnica Osijek i Splita otvorila oči i dala ideju čime se baviti. Bio bih sretniji da nije i da je ovaj ponedjeljak prošao bez moje kolumne.

Split u ABA ligi ima skor 0-5 i najizgledniji je kandidat za ispadanje iz lige. I Mornar je, dodajmo, na istom učinku, ali momčad iz Bara izgleda bolje nego Žuti. Što želim reći, sigurno se pitate do sad već? Pa samo na kolikom nam je dnu košarka kada taj isti Split koji bi mogao biti uvjerljivo zadnji u regionalnoj ligi protivnike u hrvatskoj ligi pobjeđuje četrdesetak razlike. Nedavno Sonika, jučer osječke Vrijednosnice. Kakvi su tek oni?

A za te iste Vrijednosnice jučer su igrala dva igrača iz Južnog Sudana i bili među najboljima, kapetan i najbolji strijelac jučer je Zadranin Šime Lisica, a među najistaknutijim igračima su mladi reprezentativac Bosne i Hercegovine te jedan Srbin. Drugim riječima, čak ni u klubu kojeg Split dobije 38 razlike ne mogu igrati domaći dečki. Odnosno, teško je reći mogu li, ali je vidljivo da definitivno ne igraju, a još dalje smo od toga da budu nositelji igre.

Trebate još? Sinoć su također, sat vremena iza Vrijednosnica i Splita igrali Alkar iz Sinja i Dubrava Furnir. Te su dvije momčadi prije utakmice bila na posljednja dva mjesta HT Premijer lige. Dobio je Furnir, ako vas to uopće zanima. A ono što je šokiralo mene kao pratitelja košarke jest da u ta dva kluba igraju ukupno četiri stranca. Dva na svakoj strani.

Alkar ima omjer 0-7 nakon sedam odigranih kola. I dva stranca. I još dva igrača na posudbi iz Splita.

No, sve ovo što nam se događa u košarci ogledalo je rada. Rada. I ja se smijem, i meni je smiješno. Ali, očito nema nikog da zaustavi ovo ludilo u koje nam je košarka upala. Valjda je to dno blizu, stvarno je vrijeme da napokon tresnemo, ovo je postalo prežalosno.

Luka Poropat

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.