Libar

Aliceina mreža

Autorica: Kate Quinn

Prevoditelj: Mirjana Čanić

Godina izdanja: 2020.

Nakladnik: Znanje

Rat. Taj pojam je i danas intrigantan jer za svakoga ima drugačije značenje. Za neke je strašan podsjetnik na sve voljene koje su izgubili u njemu ili zbog njega, u nekima budi osjećaj domoljublja, ponosa, bratstva i jedinstva te priliku da se dokažu u društvu, a neki na njega gledaju na romantiziran način koji su stekli iz filmova.  Svima nam je poznata idilična radnja povijesno – romantične drame u kojoj obavezno imamo glavnog junaka i junakinju koji unatoč svim obiteljskim i društvenim nedaćama uspješno održavaju svoju ljubavnu vezu koja pobijedi ama baš sve, pa i povijesne prekretnice na kojima se nalaze. Postoji i druga opcija, ona u kojoj upoznajemo već oženjeni mladi par koji ima manju djecu, a suprug kao pravi muškarac odlazi od kuće u nepoznato, u rat, dok žena kao uzorna supruga u sebi proživljava borbu, odgaja djecu u neimaštini i kao Odisejeva Penelopa vjerno čeka svoga supruga koji na kraju dolazi iz strahota rata i svejedno ne žali za izgubljenim, najviše iz poštovanja prema domovini pa makar zadobio i invaliditet. Rijetki su slučajevi u kojima glavni junak pogiba ostavivši iza sebe obitelj i voljenu, čime dobivamo na neki način tragičan, ali realan ishod situacije. Često nas prevare natpisi „snimljeno po istinitom događaju“ u kojem kad pogledamo van idilične slike, najčešće shvaćamo da su samo likovi stvarni, a nekad ni oni, te da su u  njihove doživljaje i veze namjerno dodani zapleti da nam ne prikažu bezlične živote likova opustošene od strane rata. Sve se to radi kako bi se prikazala ljepša slika rata koja zapravo ne postoji. Rat je samo strava i užas o čemu govore brojne izreke poznatih naučenjaka poput:

Sretni li su narodi koji imaju dosadnu povijest.-

Montesquieua

i naroda kao:

U ratu država daje topove, bogati daju volove, a siromašni svoje sinove! A nitko mir i mudrost…

narodna izreka

Pritom su svijetu najpoznatiji Prvi i Drugi svjetski rat. Iako je svima dosta poznatiji Drugi svjetski rat zbog vrhunca totalitarnih režima i njegovih predstavnika kao što su Hitler, Mussolini, Staljin ili užasa izvršenih posebno nad Židovima, a onda i nad svima koji su bili i najmanje drugačiji od nametnutih normi, a čije posljedice osjećamo i danas u vidu dana sjećanja za stradale, Prvi svjetski rat je bio jednako nemilosrdan. Svi smo čuli za famozni Pokret otpora koji se borio prvenstveno protiv nacista, a onda i protiv  svih koji su bili u savezu s njima, no malo tko zna tko su heroji ili točnije heroine koji/e su također neiscrpno radili/e kako bi pomogli/e uspostavi pravednog poretka za svakoga. Upravo to je radnja knjige Aliceina mreža američke spisateljice Kate Quinn. Ono što je posebno u vezi ove knjige je što obrađuje povijesne činjenice iz novije povijesti te u istu knjigu uspješno kombinira i Prvi i Drugi svjetski rat te njegove posljedice na dvije glavne junakinje Evelyn Gardiner i Charlotte St. Clair. Knjiga počinje u 1947.g. kada se upoznajemo s likom mlade studentice matematike Charlotte „Charlie“ St. Clair koja se s majkom Francuskinjom iz rodne Amerike po ocu iz New Yorka prisilno uputila prema Southamptonu i otud prema Švicarskoj kako bi se riješila svog „problemčića“. U to vrijeme nije bilo čudno da se kompromitirana mlada dama uputi u jednu od švicarskih privatnih bolnica i samo tako se riješi djeteta iz svoje utrobe i to sve pod izgovorom da ide obnoviti garderobu po zadnjem kriku europske mode i posjetiti majčinu rodbinu. Kasnije bi se vratila ravnog trbuha, pronašla odgovarajućeg supruga i živjela po normama, no Charlie St. Clair je u duši sve, samo ne takva osoba. Naime, ona još nije odlučila želi li se riješiti svog „problemčića“, a uz to pati za rođakinjom s majčine strane Rose Fournier koja je netragom nestala u vrijeme Drugog svjetskog rata. Svjesna kako joj poslije Švicarske nema spasa od nametnutih normi, odlučuje se na posljednju nepodopštinu, iskradanje iz hotela i upućivanje prema Lonodnu u kojem živi jedina osoba koja joj možda može pomoći, Evelyn Gardiner, osoba prema kojoj su je uputili nadležni iz arhiva u kojem se raspitivala. Na njenu žalost, Evelyn „Eve“ Gardiner nije draga, umirovljena  starica koja se možda sjeti njene rođakinje nego stara, raščupana, zapuštena i ružna alkoholičarka s odvratnim rukama nalik na vještičje. Naravno da nije ni ljubazna te preplašenu Charlie neprijateljski dočeka s napunjenim pištoljem, a onda upada u alkoholičarku komu. Charlie koja se u London uputila bez novca i samo s praznim nadama odluči ispuniti Evein uvjet da može samo prenoćiti, a ako ostane, ne gine joj metak. Ipak, Charlie slučajno zaspe i ujutro je dočeka mladić Finn koji Eve pomaže u najmanjim kućanskim poslovima i vidno trezvenija Eve. Charlie ponovno okušava svoju sreću i spominje poznate detalje iz Rosienog života prije nestanka  kao što su njezin posljednji posao kod misterioznog Renea Boredelona u njegovu restoranu Le Lethe, no ovaj put riječi nisu ostale bez odjeka. Odmah je primjetno da neke informacije koje je Charlie iznijela Eve nešto znače iako ne zna ništa o Rose.  Vrlo brzo se događa retrospektivni događaj u kojem je sada Eve u 1915.g. zaposlena kao obična arhivarka s govornom teškoćom, a toliko željna dokazivanja u svijetu. Zato se odluči na radikalan potez, stupa u britansku tajnu službu gdje prolazi obuku i stječe nova prijateljstva pa i naklonost oženjenog kapetana Camerona. Na kraju biva unovačena u poznatu „Aliceinu mrežu“, šijunsku mrežu agenata Antanti umreženih po cijeloj Francuskoj kojom upravlja agentica kodnog imena Alice. Eve je željna dokazivanja i iako ostvaruje prijateljski odnos s Alice i drugim agentima, želi biti bolja. Stoga, ima li boljeg mjesta za doznavanje prijeko potrebnih informacija od restorana Renea Bordelona, Le Lethea u koji dolaze viši njemački dužnosnici? Problem je što je Rene jako lukava i iskusna osoba, a da bi prenosila kvalitetne informacije Eve će mnogo toga morati riskirati pa i svoj život. Tako se dvije žene s različitih kontinentata, različitih stavova i dobi, a  opet toliko slične jer su u potrazi za svojom prošlošću i onime što su sada upućuju na neizvjesno putovanje s mladim Finnom dugo tisuće kilometara. „Hoće li Charlie naći svoju rođakinju Rose? Postoji li naklonost između Charlie i Finna? Hoće li se odlučiti riješiti „problemčića“ ili će ga ipak zadržati? Tko je misteriozna knjižničarka Leonie s početka njihova putovanja i famozna „Alice“? Zašto se Eve ponaša tako osorno i zašto ima noćne napadaje? Otkud joj takve nakazne ruke? Je li se u Eveinom životu u prošlosti dogodila zabranjena ljubav? Tko je misteriozni Rene Bordelon?“ Što će se dalje dogoditi morat ćete sami doznati, a ono što je interesantno je da je „Aliceina mreža“ stvarno postojala ! Postojali su i svi spomenuti likovi, samo neki od njih nisu postojali pod navedenim imenom i prezimenom, već su inspirirani običnim ljudima tog doba. Ostali su ili u potpunosti stvarni ili im je dodijeljena veća uloga u odnosu na stvarnu kao našim glavnim junakinjama. Nekim likovima su dodijeljene u stvarnosti nepostojeće osobine, no to je posve zanemarivo jer je radnja obrađena bez uljepšavanja i romantizacije rata te su zapravo prikazane njegove najgore strane, a neke od takvih osobina pridodanih likovima su zaista potrebne radi bolje čitljivosti djela. Svakako nije riječ o uhodanim filmskim pričama i sretnim završecima po svakoga, a ponešto uljepšane osobine su zanemarive kad se pogleda tematika stvarnosti i mašte koje se isprepliću tako da ne znamo gdje je kojoj početak, a gdje kraj. Uz to autorici se zasigurno mora priznati iznimno dobro proučena tema prije pisanja i epilog u kojem detaljno obrazlaže kojem je liku i zašto pridodala određenu osobinu te je li ona zaista stvarna ili plod njene mašte pri čemu nije ostavila nedoumice svojim čitateljima ili ih ostavila u krivim uvjerenjima, a to zaslužuje posebno poštovanje u današnjem moru lažnih informacija. Ono što je definitivno stvarno je da se iza kodnog imena Alice Dubois krila Louise de Bettignies inače učiteljica koja je stvorila iznimno vrijednu špijunsku mrežu u kojoj su većinski sudjelovale žene i izvršavale zadatke kao što su crtanje karata na kojima bi označavale skladišta oružja protivnika, prebacivanje ranjenih i kompromitiranih agenata, uočavanje kretanja neprijateljskih trupa i sl. Tim su vrijednim informacijama promijenile tijek rata i dokazale žensku sposobnost i moć koju im muškarci još više jačaju zanemarivanjem njihova intelekta. Jedino što je žalosno je što se danas rijetko tko sjeti ovih junakinja i njihove žrtve koje su napravile za današnje generacije i time još jednom potvrdile riječi jedne moćne žene rođene desetljeće poslije, Margaret Thatcher: „U politici, ako hoćeš da se nešto kaže, traži to od muškaraca. Ako hoćeš da se nešto napravi, traži to od žena.”

Emanuela Šamija

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.