Libar

Omiški gusari

Gusarstvo je postojalo još od najstarijih vremena, a spominje se već u egipatskim vrelima te kod antičkih grčkih i rimskih pisaca. Gusari su bili pomorski ratnici koji su u ime svog vladara napadali neprijateljske brodove, plijenili ih i pljačkali. Gusarstvo se nastavilo i u srednjem vijeku i bilo je rašireno kako duž Sredozemlja tako i uz obale Velike Britanije, Irske i Francuske. Gusarstvo se na Jadranu prvi put spominje u kontekstu ilirskih plemena i ilirske vladarice Teute u 3. stoljeću pr. Kr. Naime, gusarski pothvati njezinih podanika bili su jedan od povoda rata Rimljana protiv Ilira. Dolaskom Hrvata na prostor današnje Hrvatske Neretljani su kroz 9. i 10. stoljeće nastavili s gusarenjem, onemogućavajući mletačku trgovinu Jadranom, ali i naplaćujući danak za plovidbu. Od sredine 12. stoljeća gusare iz Neretvanske kneževine zamjenjuju omiški gusari.

Omiški gusari su cijelo 12. i 13. stoljeće gospodarili morem od Splita do Dubrovnika, a svi oni koji su željeli ploviti tim područjem morali su plaćati danak za sigurnu plovidbu ili biti spremni na okršaj s Omišanima. Ugovore o sigurnoj plovidbi s omiškim knezovima Kačićima (koji su bili vođe omiških gusara) potpisali su, među ostalim, gradovi Dubrovnik i Kotor, a u 13. stoljeću se čak i Mletačka Republika može pronaći kao potpisnik ugovora s Omišanima.

Potpisivanju tog ugovora prethodila je bitka u kojoj su Omišani na čelu s Maldukom porazili Mlečane pod zapovjedništvom Akoncija, nakon čega su se Mlečani obvezali na plaćanje naknade u zlatnim dukatima za prolaz Bračkim kanalom. Upravo ta bitka je svakog ljeta središnji događaj turističke ponude grada Omiša pod nazivom „Gusarska bitka“, u kojoj posjetitelji mogu iz prve ruke doživjeti dio gusarske svakodnevice 13. stoljeća.

Osim izvanrednih pomorskih vještina Omišani su bili i uspješni brodograditelji. Za potrebe gusarenja gradili su brodove zvane sagittae (strijele), brze i okretne, prilagođene za brzi napad i brzo povlačenje u ušće Cetine.

Omiški gusari su napadali i papinske galije. Zbog njihove moći i napada na papinske galije, papa Honorije III. je protiv Omišana 1221. poveo križarski rat koji je završio neuspješno za njega. Samo 7 godina kasnije papa Honorije III. ponovno je poveo križarski rat protiv Omišana i iako su ovaj put omiški gusari bili poraženi, gusarenje se nastavilo. Do 1444. godine Omišani su nastavili s pljačkom i napadima na prvenstveno Brač, Šoltu, Hvar, da bi tada pali u ruke Venecije, a ta godina je označila i kraj trostoljetnog omiškog gusarenja.

Gusarstvo je dio pomorske tradicije gotovo svih pomorskih zemalja pa tako i Hrvatske, dok se običaja vezanih uz gusarstvo lokalno stanovništvo neretvanskog područja, Omiša i Senja rado prisjeća i organizira manifestacije u to ime.

Nikolina Jakšić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.