Libar

Razvoj kritičkog mišljenja od rane dobi

Mišljenje je kompleksan psihološki proces. Javlja se još u djetinjstvu kao razgovor djece sa samima sobom, da bi se kasnije, kroz godine, internalizirao, odnosno bio zamijenjen „unutarnjim govorom“, odnosno mišljenjem. Uz pojam mišljenja često se vezuje i pojam kritičkog mišljenja. Neki tvrde da je svaki oblik mišljenja ujedno i kritički jer uzima u obzir određene argumente, vrednuje ih i potom donosi sud o njihovoj valjanosti. No je li to uistinu tako?

Razmotrimo sljedeći primjer: Mate je pročitao članak u kojem piše kako su znanstvenici istraživanjem utvrdili da osobe koje su tijekom godine dana jele avokado 3-4 puta tjedno su izgubile više kilograma od onih koje ga nisu jele. Mate je rezultate istraživanja prihvatio kao zasigurno točne jer se radi o istraživanju koje su proveli znanstvenici i još je uz to već čuo da se od avokada mršavi. Međutim, tada se umiješao njegov prijatelj Ante i rekao Mati da ne može rezultate uzeti „zdravo za gotovo“. Zašto? Ante je naveo sljedeće razloge: ne navodi se tko su ti znanstvenici (odnosno nema izvora istraživanja), nisu uzeti u obzir ostali čimbenici koji su mogli utjecati na istraživanje (ukupna prehrana ispitanika, životni stil – fizička aktivnost, dob, spol i slično), a treba i razmotriti koja je svrha danih rezultata (želi li se prodati neki proizvod na bazi avokada ili slično). Što je Ante napravio? Primijenio je alate kritičkog mišljenja. Razvoj sposobnosti kritičkog mišljenja je od iznimne važnosti, kako u svakodnevnom tako i u poslovnom životu, posebno u vremenu sveopće digitalizacije i informatizacije u kojem je informacija mnoštvo i široko su dostupne. Problem je što se događa da se na razvoju kritičkog mišljenja ponekad počinje raditi tek u sklopu visokog obrazovanja, na kolegijima koji se tiču metodologije istraživanja, dok je na nižim razinama obrazovanja razvoj sposobnosti kritičkog mišljenja slabo ili nikako zastupljen. Stoga je od iznimne važnosti već od rane školske dobi učiti djecu „putovima“ kritičkog mišljenja (na njima razumljivim primjerima):

  • aktivnom slušanju/čitanju (pozorno i koncentrirano promatranje i čitanje zbivanja)
  • analiziranju uočenog (promišljanje i vrednovanje tvrdnji koje čujemo/pročitamo)
  • uočavanju razloga (s kojim ciljem je nešto rečeno/napisano)
  • zauzimanje stavova prema rečenom/pročitanom
  • jasnom i nekonfliktnom izražavanju i objašnjavanju svojih stavova.

Zašto je sposobnost kritičkog mišljenja od velike važnosti? Zato jer ako ne znamo pozorno slušati/čitati, preispitivati i problematizirati informacije postajemo laka meta za manipulacije, kako one medijske, tako i one ekonomske i političke prirode. Osoba koja ne razvije vještinu kritičkog mišljenja sklona je i donositi krive i neutemeljene odluke, a time čini štetu i sebi i društvu u kojem živi. Stoga je potrebno još od djetinjstva razvijati kritičko mišljenje kako bi djeca imala priliku izrasti u odgovorne i samosvjesne građane demokratskog društva.

Nikolina Jakšić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.