Pjesme za dušu, um i život

Kao i za svaku drugu temu koju obradim u svojoj kolumnici, i za današnju vrijedi ona da je sve pisano iz moje osobne perspektive. Iskustva ponešto imam, otvorenih sam svjetonazora i prihvaćam razna gledišta. Iako na prvu lako i površno, razglabati o pravoj glazbi nije lako. Prijepora je mnogo, ukusa da ne govorim. Mi ponešto stariji, baby-boomeri i milenijalci bili smo pod utjecajem rocka koji je osamdesetih eksplodirao i ratnih devedesetih ispremiješao se s pop i dance domaćom i stranom diskografijom. Trudili smo se hvatati pjesme na radiju, snimati i preslušavati. Štedjeti za kupiti cd!

Današnjim tinejđerima teško je upijati bilo što, a kamoli glazbu. Nemamo im zapravo ništa zamjerati po tom pitanju, ne znaju za bolje. Tehnologija je ubila romantiku. Naravno, roditelji su oni koji mogu popraviti situaciju i uputiti svoje nasljednike u pravom smjeru. Iako je glazba prvenstveno zabava, mislim da je ona ipak nešto više od toga. Od stihova koji su pretočeni u ritam može se puno toga naučiti. Može se osjećati sreću i tugu, ljutnju i spokoj. Glazba pokreće i zato bih iskoristila priliku i bila toliko slobodna da odglumim majku mladima preporučivši im svojih par favorita koje bi trebali uvrstiti na svoju play listu.

Dragi mladi, možete ovo shvatiti kao dobrohotan savjet, ne morate prihvatiti, ali poslušajte s razumijevanjem. Nadam se da će vam se perspektive promijeniti na bolje, bilo da volite dalmatinski pop, balkanski folk, američki grunge, britanski glam rock ili korejski hip hop. Izdvajam za svakog ponešto, iz riznice mojeg odrastanja. Mene je glazba suptilno oblikovala, uz nju sam se zaljubljivala, odmarala, plakala, plesala. Nema rednih brojeva jer nema ni prvog ni zadnjeg mjesta. Samo muzika:

Whitney Houston- I will always love you

Mariah Carey- Without you