Libar
black basketball hoop

Odlazi talentirani dječak, ostaju lutalice

Volim KK Split. Stvarno ga volim. Ne idem u dvoranu otkad je počela pandemija koronavirusa, ali zahvaljujući prijenosima (pohvala HKS-u, jedna od zaista rijetkih dobrih stvari koje su napravili) na stranicama košarkaškog saveza gledam sve utakmice. ABA ligu gledam u prijenosima na jednoj televiziji, ukratko, ne propuštam utakmice Splita.

Lud čovjek, reći ćete. Da, za košarkom i KK Splitom. I da, vrlo često nemam što vidjeti, navikao sam na poraze, trofeja se jedva i sjećam iako dosta dugo i dobro pamtim. Ali, nema veze. Svejedno ga volim. Ipak, više ga neću gledati. Barem neko vrijeme. Dok ponovno ne vidim smisao u tom klubu.

Zašto sada ovo pišem, sigurno se pitate. Možda ste vidjeli, a možda vam je promaknulo da iz kluba odlazi Ivan Perasović. Jedan od dvojice mladih igrača koji su ponikli u klub i nalaze u rotaciji od 12 igrača koje trener prijavljuje za utakmice. Upadnu ponekad i neki drugi igrači, ali uglavnom su to Perasović i Runjić.

A sada Perasović odlazi nezadovoljan minutažom. Igrač koji je bio jedan od nositelja igre mlade reprezentacije prilikom osvajanja europskog zlata. On sada odlazi u posljednju momčad litvanske lige. I dobro, reći ćete, neka ide. Neka se izbori težim putem, odluka je samo na njemu. I potpuno ste u pravo. Možda se ne razvija onako kako smo očekivali. Možda može bolje. Zapravo, sigurno može bolje. Ali, kako da postane bolji igrač kada klub svake godine dovede nekoga da njemu ili nekom drugom perasoviću zatvori mjesto? Da bi Split na kraju bio drugi, treći ili se možda čak i borio za ostanak u ligi kao onda s Hermes Analiticom.

Kako da on ili neki drugi perasovići steknu ime kada im se ne vjeruje? Kako da postane igrač kada ne igra? Meni je, kada je sport u pitanju, nevažno jesi li drugi ili 11. na kraju godine. Pamti se prvak i ako si na vrhu, neke se odluke, koliko god nelogične bile, mogu opravdati. A Split prvak nije bio već, pa evo, ušli smo u 19. godinu. S igračima koji su sada u Splitu i koji ga gledaju samo kao usputnu stanicu na svojim putešestvijama po svijetu klub vjerojatno neće biti prvi. Ne bi ni s Perasovićem u prvoj petorci, nemojmo se lagati.

Ali, Perasović se mogao razviti toliko da klub već možda nagodinu, s njim kao nositeljem, bude prvi. A oni koji putuju u potrazi za šakom dolara više dogodine će biti u nekom drugom splitu i izbaciti nekog drugog perasovića iz momčadi. Ali, neće u Splitu nagodinu biti niti Ivana Perasovića. On će, bude li sreće i zdravlja, uveseljavati neke druge.

A mi ćemo opet gledati besmislenu ekipu koja će biti, pa recimo, druga. A ja bih radije da budemo 11. s pet perasovića nego drugi s McLeanom i Jonesom. Ne umanjujući pritom doprinos i kvalitete ni jednog od njih. Oni su, samo igrom slučaja, ovogodišnji stranci koji će već dogodine vjerojatno biti na drugoj adresi. Kao što su svoje bivše klubove jednostavno zamijenili Splitom.

Kada se klub ponovno bude oslanjao na perasoviće i runjiće, a manje na jonese i mcleanove onda će ovo ponovno sve imati smisla. A dotad… Ma lažem, gledat ću ga i dalje… Ali s velikom gorčinom.

Luka Poropat

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.