Libar

Nepraktično o praktičnom

Kako naučiti učiti, kako poboljšati pamćenje… teme su brojnih psiholoških i pedagoških rasprava. Savjeti su brojni i obuhvaćaju različite mnemotehnike, ali se baziraju i na učestalom ponavljanju samog procesa učenja kako bi se mozak „utrenirao“. Međutim, kako naučiti i održati kvalitetu praktičnih vještina (tzv. psihomotornog područja), onih koje zahtijevaju primjenu naučene teorije? O kojim se vještinama uopće radi? Primjerice, upravljanju strojevima, aparatima, vožnji bicikla, vožnji automobila. Tu je, uz savladanu teoriju, bitno i ponavljanje, odnosno vježbanje. Uzmimo za primjer ono što većina nas radi svakodnevno – vožnju automobilom.

Djevojka od 26 godina koja je položila vozački prije 5 godina (prometni propisi riješeni iz prvog pokušaja sa 100 %, a sama vožnja iz drugog pokušaja) i od tada nije vozila, od ove jeseni ima automobil i započinje svoju vozačku karijeru. „Ajde super“, „Bilo je i vrime“, „Šta je dosad čekala?“ su sigurno komentari koji su i vama pali na pamet. Dok sama vožnja ide u redu, osim par ulazaka u zavoj u malo većoj brzini (ali Bože moj, malo adrenalina nije nikog ubilo), problemi se javljaju kod nekih drugih stvari – parkiranja u rikverc i bočno. Zapravo, ako ćemo iskreno, bočno parkiranje je još u domeni znanstvene fantastike, ali s parkiranjem u rikverc borba je i više nego aktualna, nekad prođe bez greške, nekad zapne i potrebna je tuđa asistencija u vidu uputa. Cijelu situaciju posebno usložnjava i problem pronalaska parkirnog mjesta u splitskim kvartovima (pa tako i ovom naše protagonistice).

Tako se jednom prigodom naša vozačica vratila kući  automobilom oko 22 sata, a parkirnog mjesta nije bilo ni za lijek. Prema naputku svoje majke parkirala je na zapuštenoj travnatoj površini u blizini svoje zgrade jer je majka samouvjereno rekla „ma ajde vidiš da je to ledina, tu ti uvik ima mista, samo ti parkiraj, a tu i lipo vidimo auto s balkona“. Sve je prošlo u redu do sljedećeg jutra, kada je vozačica odlučila preparkirati auto na „normalno“ parkirno mjesto. Naime, to je bilo potrebno obaviti vožnjom u rikverc, a ispostavilo se i da se radi o privatnom zemljištu. Pri ulasku u auto čuo se povik susjeda iz obližnje kuće „to je privatno zemljište“. Mlada vozačica se ispričala ističući svoju neupućenost u pravni status ledine i sva smetena krenula u preparkiravanje. Međutim, radilo se o dužoj vožnji unatrag na nizbrdici, pri čemu su na izlasku s nje bila i dva auta, oba nakošena prema samom izlazu s nizbrdice. Naravno, auto se previše nakrivilo na jednu stranu i to ne pravu (jer kad te ne ide, ne ide te). Senzori na autu su počeli pipiti tako glasno da je zvučalo kao da će eksplodirati. Vozačica je motala volan malo lijevo malo desno, ali je bila oprezna na gasu pa se auto micalo u mjestu par centimetara lijevo par desno, kad se svemu (simbolično) pridružila i zvonjava s obližnje crkve, pozivajući na sv. Misu (a vjerojatno i zazivajući Božju pomoć za našu Schumacherku). Cijelo to vrijeme još jedan susjed iz obližnje kuće (inače vlasnik zemljišta) stajao je na vrhu nizbrdice i s namrgođenim licem i rukama na kukovima sve to promatrao. Vozačica je u tom trenutku očaja odlučila pitati ga za pomoć i na kraju je uz njegove upute (i lekciju o vožnji i zemljišnom pravu) uspješno preparkirala auto, uz još jednu ispriku za parkiranje na njegovom zemljištu.

Što je poanta ove priče? Prvo, oprezno s parkiranjem na ledini i kada nema znaka „zabranjeno parkiranje“. Drugo, ne uzimajte ničije savjete zdravo za gotovo pa tako ni one vaših majki. No, dosta šale, vratimo se glavnoj temi – praktičnim vještinama. Praktične vještine ako se ne prakticiraju „zahrđaju“, ali ih ne možemo u potpunosti zaboraviti jer da se u potpunosti zaboravljaju vozačica iz naše priče se ne bi nikako uspjela parkirati u rikverc, a i mnoge druge radnje u vožnji bi „štekale“. Bitna je vježba i ponavljanje, kao i za sve u životu. Tu je naravno i afektivna (emocionalna) komponenta – samopouzdanje u vlastite sposobnosti koje je u ovakvim situacijama lako narušiti. Međutim, ne treba se dati obeshrabriti već treba ustrajati. Nešto što ste jednom znali odlično raditi ponovno će doći na svoje uz strpljenje i upornost. I za kraj, ne bojte se za našu vozačicu, vozi ona i dalje, a ponekad (sve češće, zapravo) se i uspješno parkira u rikverc!

Nikolina Jakšić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.