Libar

Splitski ples

Folklor se odnosi na stvaralaštvo određene zajednice utemeljeno na tradiciji kojim ista ta zajednica izražava svoj kulturni i socijalni identitet, a koji pojedinci uče usmenim putem ili oponašanjem. U Hrvatskoj  folklor označava čitavu tradicijsku umjetnost koja sadržava oblike književnosti, glazbe, dramskog izraza, likovnog stvaralaštva i plesova (folklorni ili narodni ples). Melodije, stihovi i plesovi svakog kraja sadržavali su nešto karakteristično pa tako ni Split nije bio iznimka.

Granice plesnih područja Hrvatske podudarale su se u velikoj mjeri s etnografskim zonama Hrvatske pa tako imamo: panonsku, alpsku, dinarsku i jadransku zonu. Plesovi svake od tih zona imali su neke specifičnosti u izvedbi. Split je pripadao jadranskoj zoni koja je obuhvaćala sve otoke i uski obalni pojas osim okolice Zadra i zadarskih otoka. Za jadransku zonu karakteristični su plesovi u paru,  pri čemu parovi nisu jednolično raspoređeni po krugu. Često se pleše i u dvije nasuprotne linije, ali tada žene čine jednu, a muškarci drugu liniju. U plesovima jadranske zone susrećemo se i s istaknutom ulogom jednog plesača, za kojeg se u sjevernim dijelovima jadranske zone kaže da „kolovođa vodi kolo“, a u južnim dijelovima „izvodi bal“.

U vrijeme humanizma i renesanse, u 15. i 16. stoljeću, u splitski folklor ulaze tipični gradski plesovi, bliži dvorskim plesovima zapadnoeuropskih dvorova negoli ostatku Hrvatske. Plesovi tog doba bili su zabava patricijskog sloja pa su stoga odisali izvanrednim stilom i dostojanstvenošću, ali i (karakteristično za podneblje na kojem su plesani) dalmatinskom ležernošću ili po domaću – fjakom.

Stari splitski plesovi izvode se u svečanoj splitskoj nošnji koja je svoju konačnu formu dobila u drugoj polovici 19. stoljeća. Ženska nošnja pripada jadranskom tipu, a njezini sastavni dijelovi su: duga platnena košulja povrh koje se oblači korpet prsluk koji se zakopčava, brnica – suknja sa oštrim naborima, kurtin – kratki haljetak s rukavima, traverša – pregača, fjok – mašna, berta – marama, gete – crne cipele i nakit. U ženskoj nošnji vidljiv je utjecaj i zapadne Europe i Mediterana, a isto se očituje i u eleganciji i mekoći plesnih pokreta. Muška nošnja pak pripada dinarskom tipu, a sastoji se od: platnene bijele košulje sa ošvicom, ječerme – prsluka bez rukava, žurke – haljetka s rukavima, gaća – hlača svilenog levantskog pojasa, na glavi crvenkapom s ravnim tjemenom i na nogama getama – visokim cipelama.

Koreografija splitskih plesova sastoji se od tri plesa: monofrina, četvorka i šaltin polka, a karakteristike plesova su elegantnost i mekoća pokreta u kojima se ogleda utjecaj zapadnog Mediterana. Tradiciju narodnih plesova do današnjeg dana održavaju različita kulturno-umjetnička društva (u Splitu KUD Jedinstvo i KUD Brodosplit), koji djeluju kao čuvari, ali i rasadnici tradicijske kulturne baštine grada Splita.

Nikolina Jakšić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.