Libar

Acta, non verba!

Što znači biti građanski odgovoran? Po nekakvoj osnovnoj definiciji to bi značilo biti aktivan sudionik društva u kojem živimo, pri čemu ta aktivnost sa sobom povlači i odgovornost za pripadajuće postupke. Osnovna pretpostavka svakog našeg djelovanja je demokratičnost, odnosno uvažavanje različitih stavova i tolerancija prema istima s ciljem pronalaženja smjera djelovanja koji ide u korist šire društvene zajednice.

O važnosti građanskog odgoja svjedoči i činjenica da Građanski odgoj i obrazovanje čini jednu od sedam međupredmetnih tema. Radi što uspješnije implementacije Građanskog odgoja i obrazovanja u osnovne i srednje škole u sklopu kurikularne reforme Škola za život donesen je kurikulum koji daje smjernice za odvijanje nastave koja bi se trebala temeljiti na stjecanju teorijskog znanja o ljudskim pravima, političkim procesima, demokraciji i funkcioniranju društvene zajednice, ali i razvijanju vještina koje će omogućiti prakticiranje demokratskih načela u svakodnevnom životu. No, ide li praksa ukorak s teorijom?

Nerijetko se u nastavi događa da se teoretske osnove demokracije i tolerancije savršeno prezentiraju, učenici ih usvoje i uspješno reproduciraju, dok se u praksi nastavlja s autoritarnom komunikacijom. Što to znači? Učenicima smo pričali kako moramo saslušati tuđa mišljenja i donijeti odluku koja je u interesu sviju ili barem većine, a onda ih oko dogovora o datumu ispita srežemo u njihovim prijedlozima i odlučimo se za onaj koji nama najviše odgovara. Učenici uviđaju raskorak između riječi i djela i donose zaključak kako su promovirane građanske vrijednosti očito samo floskula. S obzirom da djeca u određenoj mjeri uče i opažanjem (posebno mlađa), sklona su prisvojiti takvo ponašanje nastavnika u različitim svakodnevnim situacijama. Vjerojatnost takvog ponašanja kod djece povećava se ako su njemu izloženi i kod kuće. Kako doskočiti tom problemu?

Uzmimo za primjer Grad Rijeku koji je još prije šest godina, u škole kojima je osnivač, uveo Građanski odgoj i obrazovanje kao izvannastavnu aktivnost. Učenici u sklopu iste uče o ljudskim pravima, toleranciji i sličnom kroz problemsko učenje, odnosno rješavanje stvarnih situacija i identificiranje problematike u svakodnevnom životu. Provoditelji Građanskog odgoja i obrazovanja kao izvannastavne aktivnosti u trajanju od jednog školskog sata tjedno smatraju da je sve ispod toga premalo za postizanje rezultata. Izvještavaju da takav način poučavanja daje i rezultate jer njihovi učenici razvijaju odgovornost i svijest o svojim postupcima, od obavljanja kućanskih poslova sve do ophođenja s drugima. Svjedoci smo toga da se posljednje vrijeme u javnom diskursu ponovno javlja pitanje uvođenja Građanskog odgoja i obrazovanja kao zasebnog predmeta. To naravno nije tako jednostavno, uzimajući u obzir opterećenje učenika i nastavnika, al je svakako inicijativa vrijedna promišljanja.

No, što napraviti do eventualnog uvođenja zasebnog predmeta Građanskog odgoja i obrazovanja? Nema tu previše filozofije, osvijestiti kako se ponašamo prema učenicima i kolegama te pokušati živjeti tu toliko propagiranu toleranciju i demokratičnost jer koliko god bile bitne riječi, bitnija su djela, kao što je i poznato već od starih rimskih vremena iz izreke: acta, non verba.

Nikolina Jakšić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.