Libar

Strpljiv, hrabar i učinkovit Hajduk slavio protiv Rijeke! Trener Dambrauskas je nezadovoljan i to nas treba veseliti

Drugi ovogodišnji Jadranski derbi još jednom nam je ponudio vrhunsku utakmicu između Rijeke i Hajduka. Već tradicionalno vrlo užaren teren Rujevice, koji je na koncu bio nagrađen s čak pet pogodaka, dodatno su zapalila i sporedna događanja na travnjaku i van njega, što je ovoj utakmici dalo epitet derbija kakav će se po mnogočemu pamtiti. No, krenimo redom.

Valdas Dambrauskas stigao je s bitno oslabljenom momčadi na večerašnje, ujedno i svoje prvo gostovanje na klupi Hajduka. Iako su od prve minute počeli i Filip Krovinović i Marco Fossati, za koje se najavljivalo da neće ni biti u kadru, ozljede su Bijelima bitno utjecale na širinu raspoloživog kadra, pritom ponajviše u veznom redu. Možda se upravo zbog toga litavski strateg odlučio za promjenu formacije ‘žrtvujući’ jednog veznjaka za stopera, pri čemu je njegova momčad na teren istrčala u svojevrsnih 3-4-2-1. Stoperske su pozicije zauzeli Katić, Simić i Elez, dok je sredinu terena držao već gore spomenuti dvojac. Na krilima su ostali Sahiti i Biuk, a u fazi obrane bi se povlačili u sredinu, što bi onda izgledalo kao nekakvih 3-6-1, s Livajom u vršku napada.

Međutim, takve postavke u prvom poluvremenu baš i nisu najbolje funkcionirale. Rijeka je u prvih dvadesetak minuta u potpunosti dominirala susretom, omogućivši Splićanima tek jedan opasniji izlazak pred svoj gol. Momčad Gorana Tomića stvarala je šanse zbog činjenice da je bila izuzetno agresivna u visokom presingu i pritisku po izgubljenoj lopti, što je sudac Tihomir Pejin svojim čvrstim kriterijem većinom i opravdavao. Riječani su tako Hajdukovcima u prvom poluvremenu oduzeli ukupno 14 lopti, a većinu njih osvojili su u središnjoj trećini u bitkama u veznom redu, gdje su Dambrauskasovi igrači ipak bili u manjem broju u odnosu na Tomićeve.

Budući da nije išlo iz ‘čiste igre’, išlo je na individualnu kvalitetu. Prvo je nakon jedne duge lopte Livaja lobom postigao prekrasan pogodak, nakon čega je isti poništen zbog opravdanog zaleđa. Međutim, nekoliko trenutaka nakon isti je igrač ponovno postigao fenomenalan gol na asistenciju Daria Melnjaka. Hajdukova je ‘desetka’ okrenuta leđima prema golu prihvatila loptu, lijepo okrenula Galovića i iz velike blizine zakucala loptu za vodstvo gostiju, na opće negodovanje domaćih navijača. Tome je kumovala i Livajina emotivna proslava, pri čemu je punom nogom raspalio po korner-zastavici i ironično se obratio domaćim navijačima.

Možda je upravo takav rasplet događaja bio uzrok invazije jednog riječkog navijača na teren na samom kraju prvog poluvremena, što je dodatno uzburkalo strasti pred sam nastavak utakmice. Već se tada vidjelo da nas očekuje iznimno zanimljivo drugo poluvrijeme.

A tako je i bilo. Ono što je svakako bilo bitno za primijetiti je izvanredna reakcija trenera Hajduka na ono što je njegovoj momčadi nedostajalo u prvom poluvremenu. Iz igre je izvadio Biuka i Sahitija, a uveo Atanasova i Ljubičića, čime su Splićani prešli na svojevrsnih 3-5-2. Iako je Hajduk nakon tih promjena izgledao čvršće u sredini, već u 54. minuti Josip Drmić anulirao je splitsko vodstvo nakon greške Katića.

Potvrda da Hajdukov stoper stvarno nije imao svoj dan stigla je u 75. minuti, kada je u duelu kopačkom u glavu pogodio Pavičića, nakon čega je Pejin dosudio kazneni udarac. Iz istog je siguran bio Robert Murić, pogodivši za prvo domaće vodstvo na utakmici.

Odmah nakon toga bilježimo i posljednji ključan potez litavskog stratega na utakmici. Iz igre je izvadio već spomenutog Katića, a uveo Jana Mlakara, prešavši time na svojevrsnih 4-3-3. Ovo svakako valja pohvaliti jer se ne pamti koji je posljednji Hajdukov trener u posljednjih deset minuta derbija išao na ‘sve ili ništa’.

To mu se i isplatilo jer je momčad momentalno djelovala puno okomitije, što je rezultiralo i većim brojem šansi u protivničkom kaznenom prostoru. Jedna takva iznjedrila je i igranje rukom Ampema nakon centaršuta Krovinovića, uslijed čega je dosuđen kazneni udarac za Bijele. Precizan s bijele točke bio je Livaja, koji je svojim pogotkom Splićanima vratio i ono malo samopouzdanja što im je trebalo za potpuni preokret. A isti se dogodio u posljednjoj sekundi susreta, kada je nakon kornera lopta došla do Ljubičića, koji je glavom proslijedio do Mlakara, a ovaj je zakucao u mrežu za pobjedu splitske momčadi i potpuno ludilo na južnoj tribini Rujevice.

Iako je Hajduk treći puta zaredom slavio protiv Rijeke u gostima, sam Dambrauskas je na kraju susreta izjavio da ne misli da je Hajduk bio bolja momčad na terenu, već je naglasio potpuno zasluženu dozu sreće koju je njegova momčad zaradila detaljno analizirajući i strpljivo se boreći.

Nije sporno da je u ovakvim utakmicama upravo to i potrebno, no i sam trener doima se svjestan situacije i neizbježne budućnosti da će se igra vrlo brzo morati unaprjeđivati. Međutim, to ćemo prepustiti njemu, a ono što nam trenutno preostaje je da samo uživamo u ovom trenutku i večeri. Ovo što je Hajduk večeras prikazao, ponajviše u vidu pokazivanja ‘muda’, hrabrosti i strpljenja, trebala bi biti konstanta. Jer, na kraju krajeva, to je jedino ono što je okidač naše sreće.

Foto: hajduk.hr

Roko Uvodić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.