Libar

Goropadni Hajduk razbio Istru, no rezultat nije ono što najviše veseli

Valdas Dambrauskas najavio je susret s Istrom istaknuvši da je ova utakmica čak i bitnija u odnosu na onu s Rijekom u prošlom kolu, te da će se njegova momčad uvijek spremati konkretno za onog protivnika koji je sljedeći na redu. Imajući to u vidu, uistinu je malo reći da je takav stav već opravdao, budući da je i večeras Hajduk nastavio pozitivan niz koji sada broji tri pobjede zaredom.

Slavili su Bijeli na kišom okupanom Poljudu s čak 4:0, što je označilo i najveću prvenstvenu pobjedu ove sezone, no ono što je posebno impresioniralo i nije bio sam rezultat, već stil Hajdukove igre i svojevrsni trenerski potpis kojeg je Litavac uspio nametnuti u nepunih mjesec dana na klupi.

Tako smo u čitavoj utakmici vidjeli apsolutnu dominaciju Hajduka, koji je imao skoro 60% posjeda lopte, uputio čak 15 udaraca prema Lučićevom golu, od kojih su četiri išla u okvir vrata, ali i završila u mreži. Iako su Bijeli i pod bivšim trenerom Gustafssonom znali imati takvu statistiku tijekom cijele utakmice, ono što je tad nedostajalo bila je realizacija, koju su, pak, pod Dambrauskasom apsolvirali u samo tri utakmice.

Ono što je vrlo brzo urodilo plodom u napadačkom dijelu igre bile su kretnje Hajdukovih ofenzivaca u prvom poluvremenu. Budući da je litavski strateg na teren poslao nešto izmijenjenu postavu u odnosu na Rijeku u prošlom kolu, Hajdukovci su istrčali u sustavu 4-2-3-1, s Livajom na nominalnoj poziciji centralnog napadača. Međutim, bilo je jasno da mu je Dambrauskas dao veliku slobodu kretanja, pošto se Hajdukova desetka vrlo često spuštala na granicu zadnje i srednje trećine, gdje je ovog puta zaigrao i Krovinović. Takav način igre s dva playmakera omogućio je Ljubičiću da češće ulazi na svoju poziciju centarfora, a jednu takvu akciju okrunio je i pogotkom za vodstvo Bijelih.

Po oduzetoj lopti Hajduk je gotovo uvijek stajao u visokom presingu ili u srednjem bloku, pri čemu se Krovinović povlačio nešto defanzivnije, a Biuk i Ljubičić ulazili u sredinu. Takva obrambena taktika rezultirala je ishodom događaja u kojem je Istra vrlo rijetko dolazila u prilike, a kada bi do toga došlo, većinom su ti bili udarci iz daljine koji su praktički bili neopasni po Kalinićeva vrata.

Visoki presing na suparničke stopere značio je i svojevrstan svjestan rizik litavskog stratega da većinu svojih igrača drži na suparničkoj polovici terena. Može se reći da mu se to na koncu i isplatilo, budući da je na jedan odbijanac Istrine obrane uspio naletjeti Fossati. Talijan je s dvadesetak metara loptu zahvatio vrlo snažno i precizno, te neobranjivo pogodio gornji desni kut Lučićevog gola postigavši time svoj prvijenac u 20. prvenstvenom nastupu za Bijele.

Ono što je također bilo primjetno kao bitna razlika u igri u odnosu na Gustafssonovu eru bili su novi načini stvaranja prostora i izlaženja iz protivničkog presinga. Ono što je pritom moglo olakšati Dambrauskasovim igračima jest činjenica da je i Istra igrala vrlo otvorenu utakmicu, posebice nakon prvog gola koji je stigao već u 11. minuti. Česte suparničke nalete u presing Bijeli su rješavali zaista rutinirano, većinom stvarajući trokute na malom prostoru i tako se brzim pasovima oslobađajući protivnika. Djelovalo je to kao utrenirani uzorak koji se uspio ‘zakačiti’ u samo par tjedana, što je za svaku pohvalu na Litavčev račun.

Ono što veseli jest da je Hajduk utakmicu držao pod kontrolom od prve do zadnje minute, što dokazuju i fenomenalna dva pogotka u drugom poluvremenu. Do prvog je stigao Krovinović nakon prodora Sahitija, da bi Livaja nakon sjajne akcije fantastičnim udarcem stavio ‘točku na i’ u zadnjoj minuti susreta. S ovom je pobjedom Hajduk stigao do treće prvenstvene pobjede u nizu, 30. boda na svom kontu i nastavka stopostotne serije na klupi Valdasa Dambrauskasa. Trenutno su Bijeli bodovno izjednačeni s drugoplasiranom Rijekom, a tome valja dodati da sada četvrtoplasirani Dinamo još uvijek ima dvije utakmice manje. Hajduk sada putuje na mini-turneju u Zagreb, gdje će prvo u utorak gostovati kod Lokomotive u četvrtfinalu Kupa, a potom slijedi najveći ispit za Dambrauskasa do sad, derbi na Maksimiru. Poželimo mu samo da ga dočeka, a i odradi – stopostotan.

Roko Uvodić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.