Libar
close up photography of hole and body of water

Ravno do dna!

Rumunjska, Mađarska, Poljska, Nizozemska, Finska. Zatim Njemačka, ponovno Poljska, Litva, Kina, Angola, Brazil i onda malo Italija i višekratno Slovenija. Ne, nije sat geografije, a ni opis putovanja. Ovo su porazi hrvatske košarkaške reprezentacije u posljednje tri godine.

Namjerno sam ih malo odvojio jer su prvih pet posebno bolni i neshvatljivi, a ovi nakon Finske su, možemo slobodno reći, očekivani ili su došli na turneji na kojoj smo jednostavno odlučili rasprodati i ono malo ugleda što smo još imali.

Jer, zaista, kada Hrvatska gubi u Splitu od Njemačke i Brazila i to u najjačem sastavu koji ima na raspolaganju, stvarno nije čudno. Nije više čudno ni da nas Slovenija s ili bez Dončića pobjeđuje kada to poželi. Ali, kada Hrvatska u košarci gubi od Rumunjske, Mađarske, Poljske, Nizozemske i Finske, oni koji sport prate slabije protrljat će oči i zapitati se jesu li dobro vidjeli.

Jesu. Odlično su vidjeli. I najgore je što se ne usudim, kao neki kolege koji su to zaključili prije više godina, reći da smo dotakli dno. Jer čini se da nismo. Hrvatsku košarkašku reprezentaciju u zadnje vrijeme, dojam mi je takav, nije pobijedio samo onaj tko s njom nije igrao.

Slovenija dolazi u Zagreb, navijači se ne nadaju ničemu. U Finsku, a vrlo vjerojatno i u Švedsku odlazimo kao na klanje, svjesni da ćemo teško do pobjede. I ne, neigranje euroligaških i NBA igrača nije opravdanje. Ako ne možemo imati u ligi stvoriti igrače koji će svladati izabranu vrstu Rumunjske, Finske, Mađarske ili Nizozemske, nemamo se pravo ‘vaditi’ na zaista glupo rješenje kvalifikacija koje je napravila FIBA.

Još se manje imamo pravo pozivati na nesreću. Iako je to možda, prema staroj narodnoj, i istina. Jer sreća prati hrabre. A naša košarka nema zrno hrabrosti u sebi.

I ne, ne pozivam nikoga da ode. Ni ljude u Savezu, ni trenera, ni igrače. Od vrha do dna smo smiješni i bit ćemo još smješniji. U klubovima se radi lošije nego ikad, košarku prate samo najzagriženiji fanovi, ali ljude koji košarkom drmaju baš briga za to. Ako je njima ovo dobro, pa tko smo mi da se bunimo.

A oni, baš kao da su junaci davnog Štulićevog hita, došli su kao fantomi slobode da maknu sve one koji nisu valjali prije njih i budu bolji od njih. Pokazali su što znaju i poveli su nas ravno do dna.

Luka Poropat

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.