Libar

Rapsodija u Kranjčevićevoj: Hajduk deklasirao Lokomotivu i prošao u polufinale Kupa

Ako bismo nešto u hrvatskom nogometu mogli nazvati heavy-metalom, onda bi to definitivno bio večerašnji okršaj Lokomotive i Hajduka u sklopu četvrtfinala Hrvatskog nogometnog kupa. Iako utakmica na početku i nije odavala takav dojam, imajući u vidu da smo u prvom poluvremenu vidjeli tek dva pogotka, u nastavku su se događaji na terenu totalno rasplamsali. U konačnici je sve završilo svojevrsnom solažom Bijelih od 6:3 i rezultiralo nastavkom stopostotnog niza Valdasa Dambrauskasa.

Litavski se strateg nije odlučio na promjene u početnoj postavi, pa je utakmicu započela ista jedanaestorka kao i protiv Istre u prvenstvu. Čak su i same taktičke postavke bile gotovo identične – Hajduk je organizirano izlazio u presing, tražio igru i posjed lopte na svojoj strani. Livaja se ponovno nominalno našao kao centralna figura napadačke linije Bijelih, dok je Krovinović zauzeo njegovu poziciju ‘desetke’. Fossati se nametnuo kao spona između obrane i veznog reda, dok je Atanasov odigrao na poziciji svojevrsne ‘osmice’.

Iako je u prvom poluvremenu Hajduk jako organizirano i pametno ulazio u presing prema protivničkim igračima, to nije bilo pretjerano agresivno. Ipak, na njihovu sreću, dogodila se jedna iznimka kada je De Haas pogrešno dodao jednu dugu loptu prema centru, istu je presjekao Fossati i uputio je prema Livaji, koji ju je samo proslijedio do Krovinovića. Ovaj je, pak, mirno poentirao za rano splitsko vodstvo i svoj drugi pogodak u dvije utakmice.

Nakon uvodnog pogotka, Hajduk se krenuo dosta grčiti u napadu. Određene polu-šanse i prilike su se stvarale, no ništa od toga nije bilo pretjerano ozbiljno da bi ugrozilo gol domaćina. Većinom se griješilo u predaji lopte i odlukama pri odigravanju brzih napada, gdje se ponajprije Atanasov u prvom poluvremenu i nije najbolje snalazio. Imali su Splićani katkad problema i sa iznošenjem lopte, pa bi se Livaja s pozicije centralnog napadača morao spuštati sve do Fossatija kako bi stvorio određeni višak i odvukao težište igre na suparničku polovicu.

Pomalo i pasivnu igru gostiju kaznila je Lokomotiva u zadnjoj minuti prvog poluvremena, kada je sudac Dario Bel označio prekršaj Lovrencsicsa na Kačavendi u kaznenom prostoru Bijelih. Međutim, budući da je usporena snimka pokazala minimalan kontakt mađarskog beka i domaćeg veznjaka, a glavni sudac nije niti konzultirao VAR sobu, dojam je da je Kačavenda ipak prelako pao. Bilo kako bilo, iz kaznenog udarca precizan je bio Pivarić te stvari pred drugo poluvrijeme vratio na početak.

Međutim, čim je otpočelo drugo poluvrijeme bilo je jasno da je Dambrauskasova želja iz Zagreba otići sa što više golova u suparničkoj mreži. Da je pogodio s riječima u svlačionici pokazalo je već prvih 15 minuta nastavka u kojima su Bijeli došli do čak tri pogotka i praktički riješili pitanje pobjednika u ovom susretu.

Ako je tijekom svog lošeg prvog poluvremena Atanasov samo namještao nišan, to je definitivno vrijedilo. Hajdukov Sjeverni Makedonac je, nakon što je Fossati okretom izbacio dvojicu igrača Lokomotive, gotovo iz mrtvog kuta pogodio malu mrežu iza Nevistića, da bi Ljubičić samo dvije minute kasnije pokazao da za njega ne postoji izgubljena lopta i poentirao za vodstvo Hajduka od dva gola razlike.

Tih desetak minuta Hajdukovci su izgledali potpuno nadmoćno na terenu. Sama personifikacija te teze bio je gol Livaje za 4:1, kada je nakon fantastičnog solo prodora i rolice u petercu malonogometno poentirao poslavši loptu u malu mrežicu. Domaći su se nakon tog gola ekspresno vratili, pogotkom Dabre nakon jednog odbijanca Kalinića. Hajdukov se vratar nedugo zatim ozlijedio pa je na gol stao Subašić, no puno je važnije pitanje je koliko će kapetan Bijelih izbivati s terena.

Nakon toga, Splićani su još jednom demonstrirali svoje večerašnje napadačko raspoloženje, a ovog puta je Atanasov postigao još ljepši pogodak! Hajdukov veznjak samoincijativno je opalio s 25 metara i fantastično pogodio Nevistićev desni kut gola. Igru bez obrana nastavio je i Sahiti, koji je u nastavku ušao i pogodio za 6:2, proslavivši tako svoj 23. rođendan, da bi Elez, na svoju nesreću, postigao počasni gol za domaće.

Ono što posebno veseli, mimo samog rezultata i plasmana u polufinale Kupa, je ponovna demonstracija ‘hajdučke igre’, sintagme koju smo toliko puno puta čuli u nogometnom prostoru, a nismo bili posve sigurni što ona zapravo znači. Dambrauskas je u samo nekoliko utakmica na trenerskoj klupi shvatio taj koncept u potpunosti, što između ostalog dokazuje i činjenica da je u posljednjoj minuti pri ovakvom rezultatu slao svoje stopere u napad i tražio gol više. Takva praksa, svojevrsni heavy-metal, kod Hajdukovih se trenera ne pamti već duže vremena.

Litavski je strateg na prekrasan način nastavio svoj stopostotni niz u novoj momčadi, s impresivnom gol razlikom od 15:6, koja, htjela to ili ne, svakako podiže euforiju kod navijača. Tako je i sebi i njima priredio najljepšu moguću uvertiru za najveći derbi hrvatskog nogometa, koji je na rasporedu već u nedjelju.

Roko Uvodić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.