Libar

Nabaviti kućnog ljubimaca ili ne, to je pitanje!

Svi moji poznanici koji imaju kućnog ljubimca kažu da im donosi sreću i da su vesele životinje radost u obitelji. Zato ja volim doći kod tih ljudi i proveseliti se malo. Naime, obožavam životinje.

Od malena sam ih naganjala po kvartu, mazila sve mace kontejneruše i psiće lutalice, približavala se bez straha onim velikim dogama i rotvajlerima koje bi mulci iz ulice prešetavali u kasnim večernjim satima. I moram reći, već tada sam znala da ne želim biti vlasnica ijedne vrste. Ma niti zamorca.

Kao prvo, ta jadna životinjica bila bi pretila. Čim me pogleda, ja odmah mislim da je gladna (što vjerojatno i jest, ali nije red da jede svakih pola sata) i odmah pripremam nešto za pod zub.

Sjetilo me to na neko doba prije tri godine kad mi je svekar prepustio svog terijera na čuvanje na tri dana. Kad se vratio, imao je što za vidjeti: malom psiću je trbuščić puzao po tlu, gegao se kao guska i teško disao. Nema veze što mi je čovjek ostavio hrane točno za  dvaput dnevno. Ja sam ispraznila svoj hladnjak i pokupovala svakakvih ludosti u pet shopu. 

Jednom sam pričuvala dva dana zeca svojoj prijateljici dok smo još studirale u Zagrebu. Velika greška bila je pustiti ga iz kaveza. Em su mi sve žice od televizije i kompjutera bile pregrizene, em sam klečala pred foteljom i molila zeku da se vrati u kavez. Sestra mi je svjedok, nije mogla doći k sebi da ja pričam sa zecom umjesto da ga uhvatim za uši i vratim nazad. A ja ga samo nisam htjela mučiti.

Dobro, to vam je jedan razlog. Drugi je taj što stvarno stanovi poprime miris životinje, baš ono, vonja. I svi koji kažu da nije, da se redovito čisti i stan i životinja, da ima vrsta koje nemaju miomirise i svakakva druga objašnjenja, u krivu su. Svi gosti vam to osjete, samo vi ne jer ste se navikli.

To je tako i s pušenjem u kući, miris se upije u namještaj i zidove i ostane. A ja baš volim da se čuje miris čovjeka. A treći razlog je da stvarno, ali stvarno mislim da životinje ne vole biti u zatvorenom prostoru. Ok, ne znaju za bolje, uzgojene su za tu svrhu, ali isto mi je to malo sebično s naše strane.

Doduše, kad imaš okućnicu i puno prostora, pa je slobodna šetati i istraživati, onda bi se o životinjskom carstvu i pravima moglo diskutirati. Osobno ne volim ni zoološke vrtove, oni kavezi su mi stravični. I gdje su svi oni psi i mačke lutalice kojima treba nekakva pomoć.

Po meni je puno razloga koje sam sklonija uvažiti kad je u pitanju vlasništvo nad kućnim ljubimcima, na stranu svi zdravstveni benefiti za ljude. Razmislite, živi li vaš kućni ljubimac svoju ili vašu realnost? Pasji život je to!

Jadranka Akelić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.