Libar

‘Da je sreće bilo’: Rat na krcatom Poljudu obilježila grčevita borba bez pobjednika

Inače nismo navikli na to da su utakmice Hajduka i Osijeka nogometni spektakli s puno lijepih poteza. Takvom nečem nismo svjedočili ni večeras, budući da su obje momčadi od samog početka u utakmicu krenule vrlo agresivno.

Dapače, otprije blaga, a pomalo i prekršajno-povučena momčad Valdasa Dambrauskasa samo je u ovoj utakmici počinila čak 16 prekršaja, što je više nego u posljednja tri prvenstvena susreta. Ni gosti, s druge strane, nisu posustajali u taktičkom kršenju pravila nogometne igre, što je zapravo implikacija koja je ujedno i obilježila čitav susret – bila je to grčevita borba do samog kraja.

Litavski strateg na klupi Bijelih očekivano je napravio nekoliko promjena u početnom sastavu u odnosu na prošlotjedni okršaj s Lokomotivom. Budući da smo već navikli da Dambrauskas skicira taktiku i selekciju prvotimaca ovisno o protivniku, bilo je za očekivati start određenih igrača koji su fizički mogli parirati Osijekovim zahtjevima. Tako je umjesto suspendiranog Katića započeo Simić, u vezi je Vuković izgurao Atanasova, dok je Ljubičića zamijenio Mlakar.

Hajduk se u pravilu, sukladno gore navedenim izmjenama, postavio u već klasičnih 4-2-3-1 s Livajom na poziciji napadača i Krovinovićem na nominalnoj poziciji ‘desetke’ s Fossatijem i Vukovićem iza njegovih leđa. Načelno je to trebalo funkcionirati tako da se defanzivom pokuša pružiti otpor dominantnom Osijekovom veznom redu te brzom loptom uspostaviti kontakt prema Livaji i Krovinoviću, no to u prvom poluvremenu Bijelima nikako nije uspijevalo. Pojedinci su obično stajali daleko jedan od drugih i široko u formaciji, što je dodatno otežavalo protok brzih dodavanja, a i time omogućavalo Osječanima izlazak u brze polukontre.

Tako su česte izgubljene ničije lopte, kratki pasovi i pogreške u primopredaji obilježile su Hajdukovo prvo poluvrijeme, čiju je igru potrebno brže-bolje zaboraviti. Međutim, ono što je neupitno osvjetlalo obraz Hajdukovim prvotimcima u trenucima kada su gosti u izrazitom intenzitetu stvarali pritisak na njihov gol jest Kalinićeva obrana kaznenog udarca Boharu. Slovenski napadač namjestio je loptu na bijelu točku nakon što je Fossati nemoćno sapleo Kleinheislera u svom šesnaestercu, te je pucao snažno po sredini vrata i pogodio za, mislio je, vodstvo svoje momčadi. No sudac Jović je nakon konzultacija s VAR sobom utvrdio da je jedan Osijekov igrač utrčao u Hajdukov kazneni prostor dosta ranije nego što je Bohar zahvatio loptu, pa je stoga bio primoran dosuditi ponovno izvođenje kaznenog udarca. Iz drugog je pokušaja Kalinić bio dosta uspješniji i fantastično obranio jak udarac Slovenca.

Drugo poluvrijeme se nastavilo u sličnom ritmu. Hajduk je imao posjed, a Osijek stvarao poluprilike koje nisu uspijevale uroditi plodom. Međutim, u 66. minuti Dambrauskas je povukao možda i svoj ključni potez na utakmici uvevši u igru Atanasova i Čolinu umjesto Fossatija i Biuka, koji su odigrali poprilično loše partije. Samim time je Melnjak otišao više prema naprijed i oslobodio se defanzivnih zadaća, što je davalo više prostora Livaji u sredini, dok je Atanasov ipak dodatno učvrstio vezu Bijelih koja je za vrijeme Talijanovog jednosatnog mandata dosta često pucala po šavovima. Takve promjene posljedično su dovele i do individualnog projektila Livaje u 74. minuti, kao i do drmanja stative istog igrača u 81., nakon što se Ljubičić briljantno otarasio Škorića.

Na kraju je spomenuta situacija ujedno bila i najbolje što smo vidjeli u ovom ratničkom susretu bez puno uzbuđenja. No unatoč svim prilikama, ne može se reći da je Hajduk u ovoj utakmici bio bolja momčad. Svakoj je ekipi pripalo po poluvrijeme, no ono što izrazito veseli jest ponovna dobra reakcija Bijelih po pretrpljenim neuspjesima u prvom poluvremenu i borba do samog kraja, u kojem je, da je sreće bilo, moglo doći do puno drugačijeg raspleta događaja. A ruku na srce, moglo je do istog doći i da je sudac Jović u 25. minuti kaznio Cheberka izravnim crvenim kartonom za udaranje Mlakara kopačkom u glavu, no Ukrajinac je završio tek na žutoj strani Jovićeve bilježnice.

Bilo kako bilo, Osijek se nije okitio titulom jesenskog prvaka, iako je i dalje bodovno izjednačen s Dinamom (utakmica manje) i Rijekom, dok je Hajduk prvi pratitelj s pet bodova zaostatka i utakmicom manje. Bijeli su pod Dambrauskasom još neporaženi, što je niz od već skoro dva mjeseca i za svaku je pohvalu. Pred Litavcem se nalazi period odmora i sasvim sigurno burnih promišljanja o nastavku sezone, a imat će i više vremena no što mu je potrebno za potpunu implementaciju svojih ideja.

Foto: Robert Matić / HNK Hajduk Split

Roko Uvodić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.