Libar

Volontirajmo!

Bilo je to na prvoj godini fakulteta, na jednom od kolegija iz psihološke skupine predmeta. Tema su bile potrebe pojedinca, a dotaknuli smo se onih osnovnih – fizioloških, preko društvenih, sve do potrebe samoostvarenja. S obzirom na utjecaj potreba na naše ponašanje i djelovanje, koja daju osjećaj smisla onome što jesmo i što radimo, u razgovoru s profesoricom dotaknuli smo se i smisla života. Konkretan odgovor na to kompleksno pitanje nismo dobili, ali je profesorica ukazala na to da, prema istraživanjima, pojedincu osjećaj smisla i korisnosti najviše daju roditeljstvo, karijera i volontiranje. Zaključak te rasprave je bio da se zbog različitih okolnosti svi ne možemo ostvariti u ulozi roditelja ili kroz karijeru, ali da je zato volontiranje nešto što je široko dostupno. Volontiranje se često povezuje s altruizmom (neki ih smatraju i sinonimima), koji se definira kao ponašanje koje je usmjereno isključivo na dobrobit drugog. A što je volontiranje, koji su motivatori i mogućnosti volontiranja?

Volontiranje bih okarakterizirala kao bilo koju aktivnost kojom pojedinac djeluje u zajednici u smislu njezina unaprjeđenja, a da pri tome nije plaćen. Zašto bi netko trošio svoje vrijeme i ulagao trud u nešto za što neće biti plaćen? Razlozi su različiti. Pojedinci volontiraju ( barem tako kažu) isključivo iz već spomenutih altruističnih razloga, odnosno, želje da jedan dio svog djelovanja usmjere isključivo na dobrobit drugih. Dio to radi zbog društvenog priznanja i društvenog statusa, odnosno toga da budu prepoznati kao netko tko je uvijek spreman pomoći drugome, bilo to na svjesnoj ili nesvjesnoj razini. Dobar dio ljudi se uključuje u različite vrste volontiranja radi osobnog i profesionalnog razvoja, kako bi unaprijedili neke svoje vještine, izgradili nove, ali i stekli neka nova iskustva. Smatram realnim gledati na motivaciju za volontiranje kao kombinaciju različitih faktora, među kojima bih ova tri prethodno spomenuta izdvojila kao najčešće. O kojoj kombinaciji navedenih motivatora se radi i u kolikom omjeru je neki od njih zastupljen, teško je reći jer to zavisi od osobe do osobe.

Nakon što smo se, na ovaj ili onaj način, motivirali za volontiranje, bitno je znati koje su mogućnosti volontiranja. Opcija je uistinu mnogo, različite udruge civilnog društva imaju vrlo raznolik fokus zanimanja i spektar djelovanja, koji se kreće od održivog razvoja, osoba s invaliditetom, djece i mladih s posebnim potrebama i problemima u ponašanju, pomoći osobama slabijeg financijskog statusa, beskućnicima, do volontiranja na različitim projektima u sklopu kojih se mogu razvijati različite kompetencije (novinarske, informatičke, dizajnerske, socijalne, komunikacijske i slično). Udruge koje se bave spomenutim kategorijama postoje i u gradu Splitu, a mlade se potiče na angažman još za srednjoškolskog, a posebno kroz fakultetsko obrazovanje. U tome iznimnu ulogu imaju nastavnici, koji su prepoznali i implementirali vrijednosti građanskog odgoja u svoje nastavno djelovanje, kroz promicanje odgovornosti prema sebi i drugima, ali i građansku dužnost djelovanja i unaprjeđivanja društva kroz aktivnost u društvenoj zajednici. Pri tome valja pohvaliti i regulaciju volonterskog rada u sklopu određenih fakulteta, koji ga vrednuju kroz stručne prakse u nastavnoj bazi te na taj način studenti dobivaju dodatne ECTS bodove, a sve naposljetku bude zabilježeno u dodatku diplomi, tzv. Diploma Supplement. Naravno, za akademsko priznanje volonterskog rada u vidu ECTS bodova, potrebno je da je ono u korelaciji sa studijskim programom koji student pohađa.

Fakultet koji ja pohađam, Filozofski fakultet u Splitu, potiče volontiranje u sklopu stručnih praksa u nastavnoj bazi, ali i neovisno o njima, jer kako naši profesori ističu, bitno je da se ostvarimo u nečemu što volimo i razvijemo svoje potencijale, imalo to više ili manje veze s našom strukom. Na tom tragu je i moja malenkost sudjelovala u projektu koji se tiče održivog razvoja te sudjeluje u volonterskom novinarstvu. Poticaj za sudjelovanje u projektu održivog razvoja bilo je učestalo isticanje potrebe promicanja održivog razvoja u budućem nastavničkom radu, inače, područje o kojem sam prije projekta imala samo nekakva osnovna znanja, a kako proučavati i promicati kod učenika nešto što nedovoljno dobro znamo? Uz faktor želje za profesionalnim razvojem, na moj volonterski angažman svakako utječe i faktor osobnog zadovoljstva, pa sam u tom kontekstu svoj afinitet prema pisanju odlučila ostvariti kroz novinarstvo.

Iako su poticaji za volontiranje raznoliki, ono što je svim tim volonterskim naporima zajedničko je doprinos boljem i kvalitetnijem životu u sklopu šire društvene zajednice u kojoj živimo. Uz to je i uvijek prisutan faktor osobnog razvoja, koji nastupa već u onom trenutku kada svoju odluku o volontiranju pretočimo u volontersko djelovanje, a koji se nastavlja tijekom cijelog procesa. Ono što bih istaknula za kraj je upravo razumijevanje volontiranja kao procesa, nečega na čemu ćemo kontinuirano raditi u skladu s ostalim osobnim i profesionalnim obvezama, a ne nešto što ćemo odbaciti kada nam se ukaže prilika za nešto što je plaćeno, jer kako je Churchill rekao: „Zarađuješ za život od onoga što dobiješ, a stvaraš život od onoga što daješ.“

Nikolina Jakšić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.