Libar

Priča o uskrsnim običajima

Nakon četrdeset dana korizme i Velikog tjedna koji započinje Cvjetnicom, kršćani diljem svijeta slave svoj najvažniji i najveći blagdan, Uskrs. Danas donosimo priču o brojnim tradicijama koje su se kroz stoljeća stvorile oko Uskrsa i koje danas neraskidivo povezujemo s njegovim slavljem. Iako se uskrsni običaji razlikuju od mjesta do mjesta unutar pojedinih područja, sve njih spaja nekoliko zajedničkih motiva.

Raznolikost Uskrsa započinje u njegovom nazivu, kao što su Pasha, Vazam, Vuzem …, iza njega nalazi se jednako bogatstvo raznolikih tradicionalnih pučkih običaja, od blagdanskih jela i kolača, blagoslova u uskrsnoj košari do bojenja uskrsnih jaja i uskrsnog čestitanja i darivanja. Najpoznatiji običaji koji prethode Uskrsu su tradicionalni post na Veliki petak kada se u Dalmaciji na stolu najčešće nalaze morska riba i plodovi mora, a bakalar je nezaobilazan. Umivanje laticama cvijeća na Cvjetnicu ili Veliku subotu još jedan je običaj koji prethodi samom Uskrsu. U pjedinim područjima u primorju, a više u kontinentalnoj Hrvatskoj, postoji tradicija paljenja uskrsnog krijesa, takozvane vuzmenice kada vjernici tradicionalno pripremaju vatru ispred Crkve, okupljaju se oko nje i pjevaju uskrsne pjesme.

Najpoznatija tradicija koja povezuje sve dijelove Hrvatske je tradicija bojenja jaja. Kao prirodne boje koje pisanicama daju nježnu crvenu, zelenu ili žutu boju koriste se ljuska crvenog luka, cikla, bobice, špinat i kopriva. Osim jednostavnog bojenja jaja špinatom ili crvenim lukom prilikom njihova kuhanja, u mnogim se krajevima pojavljuju posebne tehnike ukrašavanja pisanica šaranjem voskom i ukrašavanjem različitim biljkama ili slamom. U Dubrovniku se njeguje i tradicija darivanja pisanica.

Jednako poznata tradicija koja spaja sve krajeve Hrvatske je ona blagovanja blagoslovljene hrane. Osim pisanica, na blagdanskom tanjuru nalaze se i šunka, sirnica u Primorju i Dalmaciji, mladi luk i hren. Na Braču, prije no što se zagrize u blagoslovljeno jelo, žvače se maslinov list. Uz blagovanje blagoslovljene hrane vezuje se i običaj “borbe jajima” kada se pisanice udaraju jedna o drugu, a onaj čija pisanica nije razbijena smatra se pobjednikom. Tkanina kojom je prekrivena košarica u kojoj se hrana nosi na blagoslov u Crkvu u različitim se krajevima baca na voćku kako bi plod bio jači i zdraviji, a ljuska pisanica u brazdu od kopanja za plodnost tla.

Dok se blagoslovljena i u svim krajevima Hrvatske vrlo slična hrana najčešće jede za doručak, uskrsni ručak razlikuje se ovisno o području, uvijek zadržavajući svoje bogatstvo. Jede se kokoš ili purica, janjetina, a na moru se poslužuje i najbolja bijela riba. Uz njih na blagdanskom se stolu nalazi i bogatstvo priloga, masline, salate, mlada kapulica …

Jedan od vrlo starih običaja je izrada klepetaljki ili čegrtaljki. Najrašireniji u središnjoj Dalmaciji i Konavlima, na kraj drvene daske privezuju se metalni predmeti koji viseći o rubu, podizanjem i spuštanjem klepetaljke ili čegrtaljke proizvode glasan zvuk. U drugim se krajevima klepetaljke izrađuju uz pomoć malog kotača koji se povezuje s metalnim zupcima i udaraljkama koje zvuk stvaraju pokretanjem klepetaljke.

U novije vrijeme se bilježe i utjecaji sa zapada, pa umjesto uskrsnog zeca, roditelji skrivaju pisanice po kući i dvorištu, dok ih djeca traže. Ipak, najsnažniji dojam ostavlja uskrsno okupljanje rodbine nakon misnog slavlja, i čestitanje koje je sve više postalo virtualno preko modernih sredstava komunikacije, na spomen Uskrsa je prvo što padne na pamet mir i skromnost!

Nije Uskrs čestitka ni darovi skupi, već nešto što čovjek ne može kupit. To je molitva i blagoslov od Boga da svatako još više voli bližnjega svoga.

Antonio Gašperov

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.