Libar

INTERVJU – Deana Bokšić, ravnateljica 3. gimnazije, Split

Mnogi danas imaju različit pogled na matematiku. Nekima je najgori predmet kojem posvete najviše vremena, dok rezultati ne budu baš sjajni dok je nekima matematika ljubav života i najveća konkurencija u životu. Kako riješiti neki zadatak, neku finesu, pitanje je koje mnoge zanima, no rijetko tko može riješiti nerješivo. Zbog toga bi vas htjeli upoznati s ravnateljicom najprestižnije škole u SDŽ, gospođom Deanom Bokšić, također profesoricom matematike.

  • Za početak, vratimo se u prošlost. Kako danas s pozicije ravnateljice prestižne škole u SDŽ i Republici Hrvatskoj gledate na vlastito školovanje  u osnovnoj i srednjoj školi?

Pohađala sam OŠ Bratstvo jedinstvo (danas OŠ Bol) koja je bila jedna od najboljih osnovnih škola u našem gradu s dobrim nastavnicima te brojnim izvannastavnim aktivnostima kao što su baletna grupa, literarna grupa, lutkarska grupa, kvalitetan školski zbor i ostalo. Sve te aktivnosti razvijale su kreativnost učenika i omogućile da se školujem u poticajnom okruženju. Slično se nastavilo u tadašnjem srednjoškolskom centru Ćiro Gamulin  gdje sam završila matematičko-informatičko usmjerenje čiji su razredi bili preteča današnje III. gimnazije, Split (poznate kao MIOC), govori ravnateljica.

  • Kakav su dojam na Vas ostavili Vaši nastavnici/e? Imate li zanimljivu anegdotu iz tog perioda koje se rado prisjetite?

Imala sam dobra iskustva, naročito s nastavnicima matematike, još u osnovnoj školi. Moja nastavnica Borka Erceg mi je prenijela ljubav i razvila moje sklonosti prema matematici i samom nastavničkom pozivu. Sjećam se da bih bila posebno ponosna kad bi me ona zadužila da održim jedan dio sata učenicima u razredu, tumačim i objašnjavam pred pločom, kao da sam nastavnica. Bila  su to dobra početna iskustva. Razvijanje interesa prema matematici se nastavilo tijekom srednje škole i utjecalo na odabir fakulteta, odgovora Bokšić prisjećajući se lijepih uspomena.  

  • Podrška je bitna u svemu što se radi. Tko su osobe bez kojih Vaš uspjeh ne bi bio moguć? Imate li uzore, idole, nekoga kome se divite?

Uvijek sam imala podršku u obitelji, svojih roditelja koji su mi I omogućili da odem na željeni studij u Zagreb, a kasnije supruga i djece. Oni nikada nisu skrivali da su ponosni na moj rad i uspjeh, poticali su me da napredujem te napravim još jedan korak naprijed i postanem ravnateljica. Posebno je u mene vjerovala naša bivša ravnateljica Mirjana Matijević koja  me poznavala kao učenicu od prvog razreda srednje škole, a kasnije kao djelatnicu i vjerovala u moju odgovornost, marljivost i organizacijske sposobnosti. Stručnu podršku sam uvijek imala, naročito kada sam došla raditi u III. gimnaziju, Split gdje sam kao kolege susrela svoje bivše nastavnike koji su bili vrlo susretljivi i voljni pomoći. To je na neki način bilo kao da ste se vratili kući. Svi su me se dobro sjećali kao učenice; tada je u generaciji bilo četiri razreda MIOC-a, a moj je bio vrlo poseban, pun učenika koji su postali vrlo uspješni u poslovima kojima se danas bave. Drago mi je da se ta tradicija uspješnosti naših bivših učenika nastavlja.

  • Nakon završetka srednje škole, jeste li odmah znali da želite usmjeriti Vaš život kako biste postali prof. matematike ili ste se predomišljali oko odabira?

Moram priznati da nisam bila sasvim sigurna da ću raditi u školi. Sebi sam htjela dati mogućnost izbora te sam se odlučila za studij inženjerskog smjera matematike. Nakon završenog studija, kratko sam radila u osiguranju te na fakultetu, ali sam se brzo vratila svojoj staroj ljubavi, nastavničkom pozivu. Da bih radila u srednjoj školi, morala sam položiti neke predmete s nastavničkog smjera što mi nije bio problem, objašnjava profesorica.

  • Možete li opisati što Vas je motiviralo da postanete ravnateljica MIOC-a?

Mislim da sam dijelom već odgovorila na to pitanje. Motivirala me podrška mojih kolega, bivše ravnateljice, to što su vjerovali u mene. Za mene je to bio novi profesionalni izazov, imala sam veliku želju nastaviti tradiciju dobre i uspješne škole u kojoj se učenici i djelatnici osjećaju ugodno. Bila sam svjesna da uvijek ima prostora za napredak. Iako moram priznati da sam teška srca napustila razred i svoje učenike.

  • MIOC je već desetljećima vrlo uspješna škola. Sigurno možete navesti razloge zbog kojih je svrstavaju u “elitnu” školu?

Ravnateljica ističe: imati sposobne učenike, darovite, kreativne, željne znanja i sudjelovanja u raznim projektima i natjecanjima, za sve profesore je veliko zadovoljstvo i poticaj, ali i velika odgovornost. Odgovornost da im svojim radom omogućimo da rastu i napreduju. Uz takve učenike, svi se neprestano trudimo biti bolji. Kod svih naših učenika izgrađujemo pozitivan stav prema radu, odgovornost prema obvezama i mislim da je ključno što oni osjećaju koliko se nastavnici trude oko njih, ali i traže određene razine znanja iz čega proizlazi napredak i uspjeh. Jasno da je uspjeh ono što svakoga dodatno motivira. Posebno sam ponosna na međusobnu suradnju, jednu pozitivnu i poticajnu atmosferu među kolegama koja se prenosi i na mlade nastavnike kada dođu raditi u našu školu i kojima su svi spremni pomoći. Postavljeni su visoki standardi  koje  nastojimo održati.

  • Škola i učenici su aktivni na svim frontovima. Na koje ste školske projekte posebno ponosni?

Moram reći da iako je u središtu našeg rada prirodoslovno-matematička znanost, velikih uspjeha imamo i u natjecanjima iz ostalih predmeta. Tradicionalno održavamo visoku razinu rada sa svim učenicima, prilagođavamo se njihovim interesima, a rezultat toga su brojne nagrade na državnim natjecanjima i međunarodnim olimpijadama na koje sam posebno ponosna. Od projekata bih svakako spomenula našu Prirodoslovnu zbirku i prekrasno uređen kabinet biologije kao i sudjelovanja u natjecanju Razvoj softvera kroz kojeg su iznikle brojne inovacije učenika naše škole. Tu je i naš školski list Trema, vrlo uspješna debatna grupa s dugom tradicijom … Teško je sve nabrojiti.  Priznajem da sam malo žalosna što su neke aktivnosti zbog situacije s COVID-om zaustavljene; nije ih moguće, a ni praktično odrađivati online. To nas je ponukalo da budemo kreativni i pokušamo organizirati nešto novo tijekom prošlogodišnjeg proljetnog lockdown-a kao što je natječaj Pogled kroz prozor našeg fotokluba MIOC. Tada smo održali i jedan sastanak u sklopu projekta Noć karijera za kojeg su posebno zainteresirani učenici završnih razreda. Puno je tog … I to je dobro, s ponosom ističe ravnateljica.

  • Po Vašem mišljenju, što 3. gimnaziji, Split (MIOC-u) nedostaje? Imate li planove za budućnost?

Željela bih unaprijediti dodatni rad s našim najuspješnijim učenicima te se još više povezati s fakultetima. Lijepo je to krenulo, organizirali smo gostujuće predavače, bivše natjecatelje olimpijce koji uglavnom odlaze na studij u inozemstvo ili u Zagreb te nam mogu doći samo u stankama svojih predavanja ili tijekom vikenda. Pandemija je i to zaustavila, ali nadamo se nastaviti ovu dobru praksu čim se situacija malo smiri. Velikim dijelom dodatni rad ostvarujemo i kroz Centar izvrsnosti iz matematike koji djeluje u našoj školi, ali i ostale centre. Planiramo pokrenuti i međunarodnu školu preko organizacije IBO, za početak će to biti Diploma programme. Naime, za uvođenje tog programa je izabrana naša škola što će zahtijevati i proširenje prostornih kapaciteta. Ima planova, a bit će i puno posla za svih, navodi profesorica Bokšić.

  • Kako gledate na cijelu situaciju s COVID-om? Mislite li da će se učenici uskoro vratiti u školske klupe?

Iskreno se nadam da će se naši učenici što prije vratiti u svoje školske klupe. Oni tamo i pripadaju. Mi se trudimo održati visoku razinu online nastave, dobro smo se tehnički opremili, imamo svoju  platformu i server koji nam omogućava relativno kvalitetno izvođenje nastave u realnom vremenu. Za to su posebno zaslužni naši informatičari koji me uvijek savjetuju, s kojima sam održala brojne sastanke dogovarajući koje rješenje bi bilo najbolje. Oni su se organizirali i oko pomoći kolegama kroz radionice na kojima su im dali upute za rad. Ipak, sve to ne može zamijeniti živu riječ profesora u razredu, izravni međusobni kontakt. Ovo je nešto o čemu bih mogla puno pričati, posebno o maturantima i njihovoj pripremi za maturu, ali dovoljno je reći da ja zapravo jedva čekam da našim školskim hodnicima ponovo počnu odzvanjati učenički glasovi i smijeh, sa sjetom ističe ravnateljica MIOC-a!

  • Koja bi bila Vaša poruka mladima koji su u godinama kada trebaju donijeti važnu životnu odluku?

Moja poruka bi bila da budući studij odaberu prema svojim sklonostima i interesima, ali i da ono što rade, uvijek rade sa srcem dajući najbolje od sebe. Samo tada će biti istinski zadovoljni i ispunjeni, ali i doprinijeti rastu i napretku te u budućnosti raditi na dobrobit svih nas, savjetuje profesorica!

Zahvaljujemo profesorici Deani Bokšić što je odvojila vrijeme kako bi nam ispričala svoj put do uspjeha i približila s pozicije ravnateljice 3. gimnazije, Split (MIOC) što pokreće kvalitetnu odgojno-obrazovnu ustanovu. Jasnim porukama smo dodatno motivirani za smjer da budemo ono što jesmo, a ne ono što drugi misle da trebamo biti. Za sve mlade u godinama odluke kada se bira životni poziv postoji samo jedan put – ispravan izbor!

Kjara Zorić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.