Libar

Važnost psihološke potpore za mentalno zdravlje djece

null

Zdravlje se oduvijek nedvojbeno smatra najvažnijim aspektom života, što potvrđuju brojne od davnina poznate izreke, poput one: „Samo da je zdravlja, ostalo će doći!“ Iako se zdravlje definira kao stanje potpunoga tjelesnog i duševnog blagostanja, općepoznato je da se psihički razvoj i psihičko zdravlje pojedinca suviše olako „guraju“ u drugi plan (ili posve zapostavljaju).

Mentalna higijena važna je za naše cjelokupno zdravstveno stanje podjednako ili više nego higijena tijela, a ipak se o njoj nedovoljno govori. Zaboravlja se koliko je pojedincu s takvim tipom problema teško progovoriti o njemu i otvoriti se, a ipak ga se nerijetko olako „sreže“ i  obeshrabri riječima: „Nezahvalan si, sve imaš, pogledaj druge oko sebe / Što bi drugi dali da imaju poslovnu priliku poput tvoje, a ti dramiš zbog javnoga nastupa!“

Roditelji i nastavnici prate razvoj djece od najranije dobi. Napredak u rastu, izgovoru pojedinih riječi ili samostalnom rješavanju domaće zadaće bilježi se i pohvaljuje, a promjene u emocionalnim stanjima djeteta pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti i suočavanju s preprekama nalaze se u sjeni konačnoga rezultata, uspjeha ili neuspjeha. Nelagoda s kojom djeca pristupaju pojedinim aktivnostima smatra se nečim što se treba „prerasti“ i što će sâmo, prirodno nestati s jačanjem djetetovih kompetencija prilikom obavljanja određenoga zadatka.

Zastarjele odgojne i odgojno-obrazovne metode loše su upravo zato što zapostavljaju emocionalne reakcije djece i ne vode računa o (trajnim) posljedicama na djetetovo mentalno zdravlje, o potencijalnome razvoju određenih psihičkih poremećaja s kojima se ni odrasli nekada ne znaju nositi bez odgovarajuće potpore i pomoći. Strah i tuga koju pritom osjećaju lako prerastu u naviku koju više ili manje uspješno ignoriraju dok ne dođu do zida pred kojim se moraju predati i suočiti sa svojim „unutarnjim neprijateljem“.

Djecu bi, kao i odrasle, trebalo osluškivati i težiti ostvarivanju otvorena odnosa temeljena na povjerenju. Od svih zdravstvenih teškoća najviše nas koče one koje svjesno ili nesvjesno potiskujemo nadajući se da će tako nestati, dok one bezobrazno „grabe“ svakoga dana sve više. Vrijeme koje kao odgovorne odrasle osobe posvetimo iskrenomu razgovoru o „banalnim“ problemima ni u jednome slučaju nije izgubljeno, pa ako umjesto rješavanja problema složene jednadžbe odlučimo napraviti veliki prvi korak pri rješavanju problema „složenih“ emocija, ni kao roditelj ni kao nastavnik nećemo pogriješiti. Sretno dijete ne pretvara se nekim čudom u sretna odrasla čovjeka, ono to postaje postupno, uz potporu, razumijevanje i ljubav kao ključne i neizostavne komponente svakoga budućeg privatnog i poslovnog napretka.

Stela Alfirević

Napiši komentar

null

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.