Libar

Barakude za Tokyo

Umjesto kapice, kupaćih, priprema i putovanja, ovog puta u glavnoj ulozi tipkovnica i televizijski prijenos. Težak zadatak, jer sada treba pokušati što objektivnije sagledati kolege i prijatelje kroz neke druge oči.

Potrudit ću se dočarati vaterpolo što razumljivije i bez nejasnih fraza. U ovom trenutku zaboravljam da sam i sam još aktivan igrač, i prebacujem se u neke druge vode, bez klora, one novinarske.

Kroz naredna dva tjedna bavit ću se komentiranjem vaterpola i naše nacionalne vrste. Nažalost, vaterpolo je jedini kolektivni sport koji će predstavljati našu domovinu na Olimpijskim igrama. Za mene osobno tužno, ali vjerujem i za veliku većinu navijača i ljubitelja sporta u Hrvata.

Moram se kao sportaš zapitati jel to stvarno to, tonemo li u sportu!? Muškog rukometa i košarke nema na OI, u odnosu na igre u Riu de Janeiru, ženski sportski kolektivi odavno se nisu ni plasirali na ljetne OI osim košarkaške reprezentacije koja je nastupila u Londonu, a o medaljama i da ne pričamo. Zapravo, to je naša tužna realnost, izvlače nas bljeskovi i pojedinci koji su vanserijski.

Imam osjećaj kao da sebi ne želimo priznati da smo ipak daleko od sportske velesile, kako si volimo tepati! 

Vaterpolo nekako ipak traje i traje, prkosimo svim tim negativnim trendovima te se nadam se da ćemo i dalje uspijevati tako, jer mislim da treba čuvati ono što nam daje rezultate i u čemu smo u samom vrhu dugi niz godina. Siguran sam da bi ekonomske sile poput SAD-a, Australije, Njemačke, Francuske, pa i domaćina Olimpijskih igara Japana bile izuzetno ponosne i sretne da su uspješne u vaterpolu poput Hrvatske. To su zemlje koje ulažu daleko veća sredstva od Hrvatske, ali jasno je kao dan da se u sportu ne može sve kupiti novcem, pogotovo dugoročni rezultati.

S druge strane treba biti realan i sjetiti se da smo i mi ovisili o jednom petercu, te bili jednom nogom van Olimpijskih igara. Tek smo nakon obrane peterca, koji je Rusiju mogao lansirati u Tokio umjesto nas, ipak uspjeli osigurati put u zemlju izlazećeg sunca.

Nezamisliva mi je iti ideja o ostanku bez ijednog kolektivnog sporta na ljetnim OI. Iako, to bi svih možda potaklo da se zapitaju gdje smo zapeli i natjeralo nas na potpuni reset HR sporta i okretanje nove stranice sportske povijesti Hrvatske. 

Okrenimo se mi vaterpolu, zbog kojeg i jesmo zapravo tu.

Izbornik  je izabrao trinaestoricu naših predstavnika. Rekao bih očekivano, bez nekih iznenađenja i velikih promjena. Zapravo, najveća promjena je povratak Obradovića kojeg nije bilo skoro 6 godina u reprezentaciji. Sigurno izbornik Tucak najbolje vidi gdje je imao problema u proteklim natjecanjima s kojih se vratio bez medalje i vjeruje da s ovom momčadi može do kraja. Od vaterpola se to i očekuje, na natjecanja se ide s najvećim očekivanjima javnosti, ali i samih igrača među sobom koji su ‘unutra’, ciljevi su uvijek najviši, bilo na prijateljskom turniru, svjetskim, europskim prvenstvima, a pogotovo na OI. Svatko sanja samo jedno, doći na vrh Olimpa.

Jedne činjenice se moram dotaknuti, a to je da, nažalost, igrača rođenog i poniklog u Splitu prvi puta nema među barakudama. Najbliži tome je bio Rino Burić koji je ispao u zadnjem krugu pred odlazak. Pred njim je sigurno budućnost pod kapicom reprezentacije, ali iskreno, priželjkivao sam ga u sastavu za Tokio. Za mene kao rođenog Splićanina teško je to prihvatiti. Ostajemo bar na izbornikovu pomoćniku Mili Smodlaki koji će biti u stožeru naše reprezentacije i svojim iskustvom i znanjem sigurno pomoći svim igračima i kolegama.

Ipak, Split će imati svog igrača kao predstavnika u vaterpolu, doduše, ne u reprezentaciji Hrvatske, već Australije. Riječ je o Goranu Tomaševiću, momku iz splitskog Jadrana, kojeg je put odveo preko SAD-a, do Australije, i evo ga na OI pod njihovim stijegom. 

Što nas očekuje na samom turniru?

Zapravo dosta teška grupna faza u kojoj su uz nas Srbija, Crna Gora, Španjolska, Australija i Kazahstan. Tri utakmice s podjednako opasnim suparnicima, te vjerujem, dva susreta gdje smo ipak dosta kvalitetniji od Australije i Kazahstana.

Otvaranje s Kazahstanom je odličan početak jer odmah u startu imamo nešto laganiju utakmicu koja će nam podići samopouzdanje i donijeti pobjedu. Potom slijedi Australija, pa dalje kako već ide po redu, Crna Gora, Srbija, i za kraj Španjolska.

Ostala tri suparnika su po mjeri gdje ćemo vidjeti na djelu sve ono što su naši spremali kroz pripreme ovo ljeto. 

Pripremni turniri pokazuju da smo u dobroj formi koja se dizala iz utakmice u utakmicu kako se približavao polazak za Olimpijske igre.

Hrvatsku reprezentaciju zapravo najteži dio čeka u četvrtfinalu, utakmici koja te usmjerava ili prema borbi za medalju i daljnjem rastu samopouzdanja i dobre atmosfere, ili prema gubitku svake nade u uspjeh. To je ključ svega, rekao bih! Dobra igra u grupnoj fazi i pobjede u istoj osiguravaju nešto lakšeg protivnika u ključnoj četvrtfinalnoj utakmici. Vjerujem da naša reprezentacija ima snagu za pobjedu nad bilo kojim suparnikom u ključnoj utakmici, tko god stajao s druge strane.

Uz nas, favoriti su sigurno Srbi i Mađari na prvu, zatim Italija, pa Španjolska.

Očekuje nas doista zanimljiv turnir i osam utakmica Hrvatske u dva tjedna, u nadam se, najboljem mogućem izdanju. 

I do najsjajnije medalje, naravno! 

Kako je lako to napisati, puno lakše nego doplivati do cilja, vjerujte mi 🙂

Anđelo Šetka

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.