Libar

Baka-mama-kćer

null

Ciklus života je neprekidan. Od žene do žene, geni se prenose. Spone su neraskidive. Od prirode ne možeš pobjeći. Kao i uvijek, pričam iz vlastitog iskustva. I onoga mojih prijateljica, naravno. Znate onaj tren kad se žena udaje, a majka plače. Samo majka zna zašto plače. Jer vidi svoju prošlost, sadašnjost i budućnost.

Kad si mlada majka, sve je novo, teško, zabavno, nepredvidivo, lijepo. Dijete ti je sve, strepiš, zabranjuješ, paziš na svaku sitnicu. Balansiraš između dobrog i lošeg policajca. Kćer odrasta, pubertet čini svoje, one spone pucaju po šavovima, a tvoja rođena mater ti govori: Jesan ti rekla!… Ludiš i misliš se što si Bogu skrivila kad je tvoja majka s kojom si cijeli život vodila bitke za neovisnost postala utočište i najdraže biće tvojoj prvorođenoj. Baka je tetoši, radi ono što nije mogla s tobom jer te pripremala na tvrd okršaj s realnošću života. I onda ste vas dvije nadalje na ratnoj nozi i u vrtlogu rasprava.

Primjerice, situacija s hranom najbolji je dokaz ovoj tezi. U mojoj nadležnosti dijete moje milo odbija pojesti bilo što konkretno što sam spravila. Ma što god to bilo!!! To su takva naganjanja da se naježim na sam spomen. Eeee, al babi će sve smazat. Sve! Pa nije baš da ne znam kuhati, učila sam od nje. I onda majka zove i traži razlog zašto je tomu tako. Ja sam prestroga, zašto inzistiram da sjedi mirno, stavila sam joj previše na tanjur, stavila sam joj premalo na tanjur, kriva procjena vremena za ručak, trebala sam 15 minuta kasnije….ajme, jela je sladoled kod mene prije po’ure…Dođe mi da više nikad ništa ne skuham.  Jedna od najčešćih situacija je ona s kupovinom. Ako ja kažem ne, e, onda baka kaže da. Mala dobije što je zaželjela, jer joj mama nije to imala, pa sad gospođa kompenzira što nije prije mogla. Kad je riječ o izlascima, tu je već svađa u pitanju. Po viđenju dotične, kad rodiš, nema ti više ići vani s društvom. Jer, eto, ona i tata nikad nisu bili u provodu kad su dobili nas dvije. Moš’ mislit!

Mogla bih unedogled o odnosima tri generacije iste krvi, ali mislim da ste me shvatile. Ciklus života, neprestana igra mačke i miša, odgoj, preodgoj.  Zapravo, sve je to iz ljubavi, majka se u liku bake pretvori u vilu koja sve želje ispunjava svojoj princezi, i ne možeš se vječno ljutiti kad ti remeti teško postignuti konsenzus tebe i tvoje kćeri, ali ponekad je stvarno neizvedivo prihvatiti da se ono što ti pokušavaš postići odbija kao bumerang. A onda opet, veseli me pomisao da ću i ja jednom biti baka i da ću svojoj kćeri govoriti: A šta san ti ja rekla ćerce!!!

Jadranka Akelić

Napiši komentar

null

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.