Libar

Antički Tragurion

Grad Trogir može se pohvaliti iznimnim prirodnim položajem na zapadnom dijelu Kaštelanskog zaljeva, na sjeveru zaštićen obližnjim kopnom, a na jugu otokom Čiovom. Od značaja za stanovništvo je bilo i plodno polje oko Trogira, poznato kao Malo polje. Takvo nešto je iznimna rijetkost u krševitoj Dalmaciji pa je tako trogirsko tzv. Malo polje jedino veće polje južno od plodne okolice Zadra. Trogirsko područje je bilo i dobro opskrbljeno vodom zahvaljujući brojnim bunarima u polju. Brojni su i močvarni plićaci uz more, koji su obilovali ribom i školjkama sve do druge polovice 20. stoljeća te nagle urbanizacije i industrijalizacije.

Sve navedeno čini područje Trogira pogodnim za naseljavanjem, prema svemu sudeći još od najranijih vremena, brončanog i željeznog doba, o čemu svjedoče pronađeni fragmenti. Najstariji nalazi na području Trogira datiraju upravo u početak brončanog doba, u oko 2000. godinu pr. Kr., iako je u trogirskoj okolici pronađeno i još starije kremeno oruđe kojim su se koristili neandertalci, staro otprilike 45 000 godina.

Povijest naseljavanja na trogirskom području, nakon navedenog, pratila je uobičajen tijek razvoja većine dalmatinskih gradova. Tu se prvo formiralo ilirsko naselje koje krajem 3. ili početkom 2. stoljeća pr. Kr. postaje grčki Tragurion. Početak urbanog razvoja Trogira datira u vrijeme nakon drugog isejskog rata, odnosno poslije 219. pr. Kr., kada Issa osniva kolonije na dalmatinskoj obali. Te kolonije osnivane su radi trgovine s domaćim stanovništvom te se nazivaju faktorijama, a faktorija je uz Trogir bio i Stobreč (Epetij).

Istraživanja u Trogiru iznjedrila su brojne antičke nalaze. Ipak, pronađen je samo jedan grčki epigrafski spomenik koji spominje vrhovnog svećenika hijeromnamona, logiste i gramateja, odnosno isejske službenike – magistrate. Osim toga, ubicirane su brojne fortifikacije koje pripadaju helenističkom dobu. Raspored ulica u rasteru središnjeg dijela grada pokazuje ortogonalnost, što je također karakteristika grčkog urbanog planiranja. Na jugozapadnoj strani glavnoga gradskog trga, gdje se smjestila palača Cipiko, pronađen je pločnik za koji se pretpostavlja da je pripadao agori, mjestu trgovačko-poslovnog i javnog života grada. Definitivno najpoznatiji nalaz je reljef, iz 3. st. pr. Kr., koji prikazuje Zeusovog najmlađeg sina Kairosa, boga sretnog trenutka. Dolazak reljefa u Trogir vezuje se uz pobjedonosni povratak Trogirana iz Jonije za vrijeme mletačko-turskih ratova u 16. stoljeću.

Tijekom 1. stoljeća pr. Kr. današnji Trogir postaje rimski municipij Tragurium. Kontinuitet života održava se i u kasnijim razdobljima, a bogata ostavština iz različitih razdoblja povijesti čini Trogir, zajedno s brojnim drugim dalmatinskim mjestima i gradovima, iznimnim primjerkom hrvatske kulturne i povijesne baštine.

Nikolina Jakšić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.