Libar

Kiša će! Ili neće?

null

Evo mene s još jednim osvrtom na vremenske neprilike. Frustracije negdje moraju izaći. Najbolji način je napisati ih urbi et orbi pa se tako riješiti tereta. U redu, kišu trebamo  za usjeve, masline, život, bla bla.  Ali ne moramo uživati u njoj. Najbolji su mi oni kojima je to predivno, romantično, umirujuće. Kaže jedna moja da jedva čeka kišne periode jer tada ostane kući uz šalicu toplog čaja i gleda Netflix. Je, je, dovoljno je jedan takav dan, meni je odmah nervoza kad vidim na prognozi konsekutivne oblake s kapljicama. Na stranu ti čudnovati ljudi, molim lijepo, ostatak Dalmatinaca su rođeni meteoropati i kišu doživljavaju kao neprijatelja par excellance. Ja sam prva među jednakima. Kiša znači migrena. Točka. Kiša donosi smrknuće, kako ono na nebu, tako i ono u mojoj glavi. Bila ona obilna ili pljuskovita, smeta! Kao prvo, kišobran. Ajde, probajte izbrojati koliko ste ih polomili, koliko ste ih izgubili. Koliko su vam ih ukrali iz trgovine ili frizerskog do kojeg ste se jedva jedvice probili, i to u trenutku kad je najžešće pljuštalo?  Pa kad prolazite cestom i sudarate se istima. Pa svejedno pokisnete jer ga pod:  a) ne znate držati b) previše puše, dakle, nema smisla uopće ga otvarati, ali ga svejedno optimistično probate iskoristiti c) uglavnom je neispravan ili nikakve kvalitete pa curi niz i kroz njega. Još jedna stvar koja je top smetnja- lokve! Jupiii, lokve, jupiii, dijete u lokvi! Najbolji provod za naše mališane, noćna mora za majke. Gumene čizmice uglavnom negdje u kući stoje skrivene, a sve ostale cipelice promoče, jer, lokvi nikad dosta.

Nisam još gotova. Dakle, promet je ionako ajme na našim ulicama, ali kad je kiša, poprima razmjere epske katastrofe. Zastoji, sudari, trubljenje, kolaps. Vozači nervozni, redovito se kasni na posao, pješaci poprskani uzduž i poprijeko psuju svima sve po spisku. I onaj koji nije nervozan zbog inherentne glavobolje postaje bijesni ris jer jednostavno ništa ne funkcionira kako bi trebalo. A da ne govorim da u škole učenici dolaze mokri do koljena, pa se grupno idu sušiti u wc, ili odu doma i sljedećih par dana ih nema jer su zaradili prehladu, mahom zbog starki u kojima kreću iz toplog doma (jer za coolerstvo treba patiti). Sve u svemu, ja ne razumijem kome kiša može biti napeta. Prihvaćam različitosti, ali što je previše, previše je.

Jadranka Akelić

Napiši komentar

null

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.