Libar

Što je uistinu darovitost?

Mnogi od nas uz pojam darovitosti vezuju visoki kvocijent inteligencije ili posebne sposobnosti u slikanju, pjevanju, glumi i ostalim umjetnostima. No, što je uistinu darovitost po suvremenom poimanju? Darovitost se odnosi na mogućnost dostizanja izvanredno visokih razina postignuća u odnosu na svoje vršnjake, iskustvo ili okruženje. Po tom shvaćanju, darovitost obuhvaća različita područja ljudskog djelovanja i aktivnosti. Štoviše, prema američkom razvojnom psihologu Howardu Gardneru, darovitost uključuje višestruke talente i inteligencije, koje je on podijelio u sedam kategorija: verbalno-lingvističku inteligenciju, logičko matematičku inteligenciju, vizualno-spacijalnu inteligenciju, glazbeno-ritmičku inteligenciju, tjelesno-kinetičku inteligenciju, interpersonalnu i intrapersonalnu inteligenciju. Naravno, navedene inteligencije ne isključuju jedna drugu, već često postoji više njih istovremeno te se one međusobno nadopunjuju.

Darovitost kao fenomen u hrvatskom društvu je nešto relativno novo, iako daroviti pojedinci postoje otkad postoji svijet. Darovitim učenicima i razvoju darovitosti počela se pridavati pažnja tek u posljednjem desetljeću, kada se osnivaju i udruge koje promiču razvoj darovitosti. Rad tih udruga usmjeren je na isticanje darovitosti kao društvenog blaga i senzibilizaciju društva u tom pogledu, promicanje posebnih metoda i oblika rada s darovitima, prilagođavanje odgojno-obrazovnog sustava i načina vrednovanja potrebama darovitih te podršku i edukaciju roditelja darovite djece i učitelja/nastavnika. U okviru tih udruga znatni su se napori uložili u poticanje razvoja darovitosti pa ni rezultati nisu izostali. Hrvatsko se društvo počelo senzibilizirati po pitanju darovitosti, uviđa se važnost podrške i vodstva darovitih te ih se više ne smatra genijalcima koji će se svakako sami snaći. Ono što spomenute udruge mogu pružiti su poticajne aktivnosti i mentoriranje. Međutim, neizostavan aspekt je i financijska potpora koja je još uvijek nedovoljna.

U 2020. godini financijska sredstva državnog proračuna za poticanje programa rada s darovitim učenicima iznosila su 353,33 kn po učeniku uz obrazloženje da su ta sredstva dostatna za financiranje međunarodnih natjecanja i olimpijada, posebno s obzirom na smanjen broj takvih događaja uslijed epidemiološke situacije u svijetu. Međutim, pri tome se zaboravlja da je poticanje i razvoj darovitosti sustavan proces koji uključuje dodatan napor i dodatne sate učenja za svakog darovitog učenika, a nerijetko i dodatne materijale potrebne za uspješan rad. Materijale koje roditelji sve darovite djece nisu u mogućnosti financirati. Pri tome ne smijemo zaboraviti ni rad odgojno-obrazovnih djelatnika, prvenstveno na prepoznavanju darovitosti, a potom i na osmišljavanju sadržaja i aktivnosti, odnosno kurikuluma, primjerenih darovitim učenicima. Problem nastaje u manjku edukacija koje bi odgojno-obrazovne djelatnike osposobile za identifikaciju darovitosti. Priča se dodatno usložnjava kada je darovitost prikrivena određenom teškoćom, primjerice disleksijom ili disgrafijom, Aspergerovim sindromom i slično.

Postoji izreka koja kaže: „Koristite darovitost koju posjedujete. Šume bi bile tihe kad bi pjevale samo ptice koje pjevaju najbolje.“ No, što kada netko ima potencijala za razvoj darovitosti, ali nema materijalnih i financijskih sredstava, primjerenih aktivnosti i odgovarajućeg vodstva? Cvijeće koje se ne zalijeva, propada. Isto tako i darovitost, ako se ne potiče, s vremenom blijedi te u konačnici propada. Nije li stoga naša obveza, kao društva, ne dopustiti da „naše šume postanu tihe“?

Nikolina Jakšić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.