Libar

Fantastičnom pobjedom na Rujevici Hajduk je ostavio nadu za titulom na životu, no zapravo je dobio i nešto puno više

Hajduk je u sklopu 34. kola HT Prve lige ostvario svoju četvrtu pobjedu zaredom protiv Rijeke na Rujevici, a sa sigurnošću se može reći da je baš ova najvrjednija od svih ostalih. Čak i ako se na stranu stavi visoka pobjeda Bijelih od 0:3, izabranici Valdasa Dambrauskasa ostvarili su nešto što je puno bitnije od samog rezultata, ako se nešto takvo uopće smije reći u ovakvim trenucima. Osim što je održao bitku za naslov prvaka živom, Hajduk je u ovom derbiju djelovao kao zrela, smirena, staložena i organizirana momčad, a to je ono što se nikako ne smije zanemariti.

Dambrauskas se ovog puta odlučio svoju jedanaestorku postaviti u svojevrsnih 4-1-3-2 s Marcom Fossatijem kao korektorom veznog reda, Davidom Čolinom na poziciji široko postavljenog lijevog veznog i Lukasom Grgićem u istoj ulozi na desnoj strani. Filip Krovinović zaigrao je u sredini, a naprijed su bili Marko Livaja i Nikola Kalinić. Gusti četverac u veznom redu ujedno je značio i brojčanu nadmoć Bijelih nad domaćinima u tom segmentu igre, što se ponajviše odrazilo na bokovima. Čolina je, unatoč svojoj prirodnoj poziciji, ponovno bio postavljen na poziciju veznjaka, što ga je i više guralo u lijevi međuprostor. Samim time je, kao i u nekoliko prethodnih utakmica, više puta izlazio u konkretne šanse koje su bile vrlo opasne po gol Nediljka Labrovića. Također, ne smije se zanemariti ni uloga Grgića koji je vrlo često otvarao prostor za Dina Mikanovića, koji je, uostalom, bio i strijelac Hajdukova trećeg pogotka na utakmici.

A što onda tek reći za Krovinovića? Hajdukov ‘dirigent’ praktički je odigrao utakmicu bez pogreške, s ukupno 96% točnih dodavanja i 6/7 točnih dugih lopti. Paralelno s time, uspješan je bio u 4/4 duela, a najveći doprinos svojoj momčadi donio je u 11. minuti susreta, kada je njegov dalekometni šut rukom blokirao Anton Krešić. Glavni arbitar Dario Bel je nakon provjere s VAR sobom pokazao na bijelu točku, a Livaja s iste bio precizan za vodstvo svoje momčadi. Hajdukovom je dokapetanu ovo 10. pogodak iz 10 kaznenih udaraca u ovoj sezoni, a s njih ukupno 25 juriša prema naslovu najboljeg strijelca HT Prve lige.

Hajdukova ‘desetka’ bila je precizna i u 37. minuti, a akcija koja joj je prethodila uvelike podsjetila na prvi gol Bijelih na Rujevici u studenom. Dario Melnjak uputio je oštru prizemnu loptu prema Livaji, koju je, u ovom slučaju, smirio Grgić, a Livaja iz okreta majstorski pogodio malu mrežicu i Labrovića ostavio ukopanog u mjestu.

Nakon što su pitanje pobjednika praktički riješili u prvom dijelu, u drugom su Bijeli dosta prikočili i pokušavali biti opasni iz kontranapada. Momčad Gorana Tomića preuzela je posjed lopte, stvarala određene prilike, no osim dalekometnih pokušaja Adama Gnezde Čerina i udarca Jorgea Obregona, nisu značajnije zaprijetili Lovri Kaliniću. Da stvar bude gora po domaćine, crveni je karton na početku drugog poluvremena zaradio Josip Drmić nakon što je udario Stefana Simića te praktički ostavio svoju momčad na cjedilu.

Valja tek istaknuti da je i Hajduk imao svojih šansi, koje samo individualnom kvalitetom Labrovića nisu završile u riječkom golu. Zicere su imali i Čolina te Marin Ljubičić i Stipe Biuk koji su ušli u nastavku, no mladi Sinjanin na vratima Rijeke bio je na razini, unatoč trima primljenim golovima.

Sve u svemu, Hajduk je ovom pobjedom dobio puno više od sama tri boda. Ne osvoji li naslov prvaka, ta tri boda za par mjeseci neće značiti puno, ali stav, pobjednički mentalitet i mindset hoće. Osim toga, sam rezultat i tri komada u mreži donedavnog pretendenta na titulu i budućeg protivnika u finalu kupa ne mogu biti bolji motiv za nastaviti u istom smjeru.

Roko Uvodić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.