Libar

Hajduk nakon devet godina stigao do trofeja u kupu, a mi ćemo vjerovati sportskom direktoru da će toga biti još!

Rabuzinovo Sunce sinoć je otišlo u ruke Hajduka, nakon što su Splićani u kup-verziji ‘jadranskog derbija’ slavili nad Rijekom rezultatom 3:1. Momčad Valdasa Dambrauskasa tako je dobila priliku po sedmi put u povijesti podići ovaj trofej i time ujedno prekinuti devetogodišnji post bez naslova. Međutim, ako su domaći teren i luda navijačka atmosfera uoči utakmice bili saveznici Bijelih, na početku se nije činilo da će hajdukovci u ovom susretu proći neokrznuti.

Goran Tomić svoje je trupe posložio na sličan način kao i u prethodne dvije prvenstvene poljudske pobjede. Međutim, ovoga puta na raspolaganju nije imao Harisa Vučkića kojeg je volio koristiti na poziciji polušpice, pa je zato kao drugi napadač zaigrao Jorge Obregon. Same igračke karakteristike Kolumbijca značile su da će Rijeka u teoriji imati čovjeka manje u kreaciji napada, budući da se Obregon više voli pozicionirati okomito i u dubinu. Međutim, stvar je u tome da je Tomić s njime dodatnu opasnost iz tranzicije, što mu se isplatilo već u ranoj fazi utakmice. Hajdukovi stoperi stajali su visoko budući da su se Bijeli orijentirali na posjed lopte i srednji blok što je otvorilo prazan koridor kroz koji je Kolumbijac poslao sjajnu loptu prema Josipu Drmiću, a ovaj je lako matirao Lovru Kalinića za uvodno vodstvo nominalnih domaćina na Poljudu. Međutim, problematično po Tomića je činjenica da je to, pokazat će se, praktički bila jedina stvar koju je njegova momčad napravila na cijeloj utakmici.

S druge strane, Dambrauskas je svoju momčad još jednm postavio na asimetričan način u kojem je formacija bila samo slovo na papiru. Litavac se praktički odlučio za svojevrsnih 4-3-3 s Marcom Fossatijem kao korektorom zadnje linije, Lukasom Grgićem i Filipom Krovinovićem kao prednjim veznjacima, te Janom Mlakarom i Emirom Sahitijem kao nominalnim krilima. Marko Livaja bio je najistureniji čovjek u Litavčevim postavkama. Efekt koji je s asimetričnosti Dambrauskas htio postići kratko se može svesti na povlačenje Dina Mikanovića na mjesto svojevrsnog trećeg stopera te pozicioniranje Darija Melnjaka visoko naprijed, praktički na mjesto krilnog igrača, kada se Mlakar u pravilu uvlačio u međuprostor i sredinu. Time se nekoliko puta stvorio višak na desnoj strani riječke obrane, a podatak koji to dokazuje jest činjenica da je Melnjak do kraja susreta prema golu zapucao čak osam puta. Od tih osam, zabio je dvaput, a mogao je i puno više. Ne zanemarujući briljantan pogodak Ferra glavom iz kornera, Melnjak je za Hajduk i ovoga puta bio čovjek odluke, nakon što je prethodno u polufinalu također zabio dva gola Gorici. Međutim, takav se rasplet nije dogodio zbog toga što je Melnjak iznenada postao vanserijski lijevi bočni, već su mu postavke igre na terenu i Dambrauskasova ideja potpomogle da bude tako opasan po suparnički gol i ulazi u puno više prilika nego inače.

Drugi igrač koji je oduševio bio je Sahiti, koji je bio konstantna opasnost po protivnički gol kada bi krenuo u presing, a izveo je i oba prekida koja su dovela do prva dva pogotka Bijelih. Posebno lijepa bila je ona asistencija za Livaju, koji je velemajstorski iskontrolirao loptu prsima, okrenuo svog čuvara i oštro ubacio za Melnjaka, koji nije propustio poentirati.

Također treba naglasiti da je Rijeka od 41. minute igrala s igračem manje zbog Hrvoja Smolčića, koji je za povlačenje Livaje dobio drugi žuti, odnosno isključujući crveni karton i tako ostavio svoju momčad na cjedilu. Takav rasplet situacije samo je dodatno olakšao Hajduku da rutinski dovrši posao na svojem terenu, budući da su Riječani u drugom dijelu bili još sterilniji po splitska vrata. Da je Hajdukova pobjeda vrlo rano bila  praktički osigurana dalo se naslutiti prema stihovima pjesme ‘Večeras je naša fešta’, koja se već sredinom drugog poluvremena počela oriti poljudskim tribinama, a kasnije se nastavila i duboko u noć. Iako je Hajduk na takav način u prošlosti znao progutati veliku knedlu, Bijeli su ovoga puta pokazali zrelost i odigrali jednu od najboljih utakmica ove sezone. Time su se potpuno zasluženo okitili naslovom osvajača Supersport Hrvatskog nogometnog kupa u sezoni koja je bila iznimno uspješna za klub, a još je bolja vijest da se takvoj atmosferi ne nazire kraj. Kup je ponovno naš, a možda će, kako kaže Hajdukov sportski direktor, toga biti i još.

Foto: Miro Gabela/hajduk.hr

Roko Uvodić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.