Libar
menorah with lit candles

HRVATSKI OBIČAJI I TRADICIJE

Da Lijepa naša obiluje, kako prirodnim, tako i kulturnim ljepotama, to već znaju i ptice na grani. Naši spomenici zauzimaju liste na UNESCO-vim popisima, a naši običaji i tradicije ostavljaju turiste bez daha. Pokušati nabrojiti svaki od njih ravno je Sizifovom poslu, a u ovom članku pronaći ćete neke običaje za koje se zna po cijeloj domovini.

  1. Godišnji pokladni ophod Zvončari s područja Kastavštine
    Ovako je to zapisano na UNESCO-voj isti nematerijalne kulturne baštine.
    Možda ovaj naziv zvuči previše stručno, ali gotovo sam sigurna da ste svi barem jednom vidjeli ljude koji nose velike maske od ovčje kože s rogovima i zvoncima oko vrata, a preko sebe imaju i izrađen plašt od istoga. Da, to su zvončari. Krajem mjeseca siječnja pa sve do Pepelnice oni obilaze susjedna sela te nastoje prizvati plodnost krajem zime, a prije proljeća te potjerati Turke i zle duhove. Ovaj običaj povezuje rukotvorstvo (maske su unikatne i svatko sam izrađuje svoju), plesove i različite oblike društvenog ponašanja, a važno je reći kako su danas zvončari jedni od glavnih na jednako tako popularnom Riječkom karnevalu.
  • Procesija za križen na otoku Hvaru
    Još jedna od naših kulturnih dobara čiju je vrijednost prepoznao i UNESCO jest Procesija Za Križenna otoku Hvaru neprekinuto se odvija već pet stoljeća. Poslije svete mise na Veliki četvrtak u 22 sata iz šest župnih crkava krene ophod na čelu s križonošom. Njegova je dužnost nositi križ koji može biti težak do 18 kilograma, kako bi se zavjetovao za neku osobnu poteškoću. Ovako se povezuje šest mjesta: Jelsu, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrbosku. Iza predvodnika idu izabrani vjernici u bratimskim tunikama, a nakon slijede svi ostali hodočasnici. Svaka se procesija zaustavi u svakoj crkvi ili kapelici, ali najzanimljivije je što se ovih 6 kolona nikada ne sretnu. Za osam sati prijeđe se oko 25 kilometara, dakle sve završi oko 6 sati ujutro. Sam vrhunac jest pjevanje Gospinog plača, osmeračkog pasionskog teksta.
  • SINJSKA ALKA
    Gotovo svaki Hrvat zna da je prva nedjelja u kolovozu rezervirana za Sinjsku alku, viteški turnir koji se odvija više od 300 godina, točnije od 1717. Simbol je junačke  pobjede nad Turcima. Sinjani vjeruju kako je njihovu malobrojnu vojsku (700 vojnika) protiv 60 000 Osmanlija obranila Čudotvorna Gospa Sinjska kojoj hrle vjernici diljem regije na sam blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza.
    Može sudjelovati 11 do 17 alkara, a svi obavezno moraju biti s područja Cetinske krajine.
    Svaki akar na konju mora pretrčati niz gavnu ulicu ciljajući željezni kolut koji visi na užetu. Kolut je sastavljen od dvaobruča sa zajedničkim središtem. Ovisno o tome koji dio prstena alkar probode svojim kopljem, toliko punata dobiva. Najviše punata nosi najmanja rupica u sredinu, odnosno vitez dobiva 3 boda ako pogodi „u sridu“. Svaki pogodak „u sridu“ popraćen je oglašavanjem limene glazbe i pucnjem iz starinskog topa „mačkula“.
    Sinjska alka nije samo viteško natjecanje. Riječ je o istinskom kulturnom dobru koji povezuje vjeru, društvena okupljanja i slavlje.
  • KLAPSKO PJEVANJE
    Doći u Dalmaciju i ne čuti barem jednu klapsku pjesmu pravi je grijeh! A usput, gotovo je i nemoguće. Klapsko pjevanje je homofono, a capella pjevanje. U stručnoj literaturi opisuju se detalji poput tonaliteta (uvijek dur), troglasja i četveroglasja, skokovi sa VII. na V. stupanj iznad tonike durskog tosnkog roda… U principu laicima teže razumne stvari, slažete li se? Dok slušate klapu, čujete predivne ujednačene i usklađene glasove, bilo muške, bilo ženske, koji pjevaju o ljubavi, moru, Dalmaciji i sentimentalnim temama. Danas postoje poznati glazbeni sastavi poput Klape Cambi, Klapa Intrade, Klapa Sveti Florijan, Klapa Iskon i mnoge druge. Nakon što dođete do kraja, predlažem da poslušate „Još ne mogu pristat volit“ za koju je Klapa Iskon nagrađena Porinom.
  • UMIJEĆE SUHOZIDNE GRADNJE
    Jeste li znali da je one sive zidove od kamena UNESCO prepoznao kao nezamjenjivu kulturnu ostavštinu? Naši stari gradili su ih kako bi odijelili polja, ogradili stoku, označili prohodan put ili osigurali tlo od urušavanja. Suhozidi su zapravo napravljeni samo od kamena. Dakle, nema vezivnog materijala. Mudrost i upornosti naših predaka danas je prepoznatljiv logotip krškog kraja. Kako ne bi ispalo da je gradnja suhozida tek puko nabacivanje kamenja, važno je istaknuti da je bitno kako se kamen slaže. Prvi sloj malo se ukopa u zemlju, a svaki sljedeći sloj mora prirodno „upasti“ u donji, kako bi se donekle postigla stabilnost. Tisuće metara ovih kamenih ograda i danas su simbol dalmatinskih sela, uspomena na starija vremena kada su ljudi sami svojim rukama gradili impresivne ostavštine.

Od ostalih kulturnih dobara obavezno treba spomenuti Umijeće izrade drvenih tradicijskih dječjih igračaka s područja Hrvatskog zagorja, Medičarski obrt na području Sjeverne Hrvatske, Bećarac, Nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore, Međimursku popevku i Umijeće sokolarenja. Nije to moj odabir, nego dio baštine koje je UNESCO prepoznao kao beskonačno vrijednu kulturu.
A od običaja iz naroda, ne znam što prije istaknuti! Trebam li krenuti od pravih slavonskih kobasica i kulena, ili ostati ovdje u Dalmaciji i satima pričati o mediteranskoj prehrani? A da ni ne spominjem pravi zagorski „špek“ ili drniški pršut kojemu nema premca kad ga bura osuši! Istarsko vino, maslinovo ulje, domaće šljivovice? Dosta, ogladnjet ćete!
A fešte!? Slavlja, zabave,  višednevne proslave! Dubrovčani, treba li iti govoriti koliko je veličanstvena Fešta svetog Vlaha i koliko ljudi prođe kroz vaš grod. A Splićani, kakvu feštu napravite za Sudamju, i sveti Duje se uhvati za glavu! A Slavonci, kakve vi radite svadbe! Seoske lole i snaše, kad zaigraju kolo sve se ori.


Pravi je užitak razmišljati o narodnoj predaji i zadivljujue je koliko stoljeća ona može opstati.
Šteta je vidjeti da neki narodni običaji i tradicije odumiru. Trebamo skrenuti pozornost na neprocjenjivost baštine koju su nam povjerili bake i djedovi. Riječ je o poštivanju svojih korijena, ali i izražavanju zahvalnosti za sve što posjedujemo. Ne smijemo se sramiti onoga što imamo. Upravo suprotno, dičimo se i hvalimo svojim porijeklom.

Laura Renić

Napiši komentar

Pratite nas

Ne budite sramežljivi, javite se. Volimo upoznavati zanimljive ljude i sklapati nova prijateljstva.